Ovo putovanje se može uvrstiti u ona nezaboravna putovanja koja se ne dešavaju svake godine, a koje vrijedi doživjeti. 8 dana, 7 noci provesti na tako moćnom kruzeru na kojem se sve može naći, od kafića, barova, restorana i disko klubova do teratene i fitness centra, je definitivno doživljaj koje svakome preporucujem.
Ako se dovoljno informise o svemu, ovo luksuzno putovanje ne mora biti toliko skupo.
Na kruzeru se nalaze različite kabine sa različitim cijenama. Naša je bila sa balkonom, a dočekati zoru i ispratiti Sunce na večer sa pogledom na more je nešto što vrijedi vidjeti. Tako da u svakom slucaju, ako postoji mogucnost, uzmite kabinu sa balkonom.
23.7.2017.
Prvi dan našeg putovanja. Iz Mostara do Dubrovnika je potrebno oko 3 sata putujuci preko Stoca, Ljubinja i Ravnog do graničnog prelaza Čepikuće, te preko Slanog u Hrvatskoj. U dubrovačku luku se dolazi preko mosta Franje Tuđmana. Parking koji je bio najbliži pristaništu mosta nije bio za parkiranje automobila nego samo autobusa ili vozila sa dozvolom, te smo se parkirali na slijedecem parkingu desno od kruznog toka koji se nalazi nize od pristaništa Costa Luminosa. Dnevna karta je 100 kn, za 4 dana dakle 400 kn, što je i cijena za 7 dana jer se 3 dana dobiju besplatno.
Tu se nalazi i carina na kojoj se obavlja kontrola pasoša. Ispred carine je parkiran autobus broda koji prenosi putnike i prtljagu do ulaza na brod. Mi smo na taj autobus zakasnili 5 minuta (iako nigdje nije bilo spomenuto ni da će biti autobusa, kao ni u koliko sati), te smo morali uzeti taxi. Taxi nije teško naci, stalno prolaze obalom uz carinu, a cijene zavise od taxiste do taxiste. Nama je naš naplatio 5€, dok je drugim putnicima drugi naplatio 35 kn.
Važna napomena je da je na službenoj web stranici broda pisalo da je polazak u 14 sati, a u 13.30 se trebao završavati ukrcaj. Medjutim već u 13 sati je većina putnika bila ukrcana, a gore spomenuti autobus je napustio carinu prije 12 sati. Stoga preporučujem dolazak što je ranije moguće.
Pred sami ukrcaj se predaju koferi osoblju koje se nalazi u luci ispred broda. Oni će na kofere zalijepiti papire sa podacima o broju sobe i imenu i prezimenu, a koje prethodno treba isprintati kod kuće. U vremenu od 2 sata kofere donose do kabina. Pri ljepljenju papira na kofere vodite računa o tome da li stavljaju papir na vaš ili tuđi kofer. Nama se naime desila situacija da su naš papir sa brojem naše sobe zakačili za tuđi kofer, a da je naš ostao nezabilježen. Tada je potrebno vratiti krivi kofer na Hospitality desk na 2. Deck-u, te im dati informacije o izgledu izgubljenog kofera koji će, kada ga nađu, vratiti u Vašu kabinu.
Nakon ukracaja često se dešavaju sastanci na kojima se objasnjava o sigurnosti broda, šta raditi u opasnim situacijama, te se objašnjavaju šta znače podaci na karticama i Daily novinama. Iako na njima ne prisustvuje puno ljudi, po prijašnjim preporukama mi smo odlučili prisustvovati, što preporučujem svima jer se čuje dosta korisnih informacija, te je moguće postavljati pitanja.
Brod je ogroman, više o njegovim prostorijama se može naći na službenoj web stranici Costa-e, ali nesto sto je važno istaknuti za sve turiste, posebno one koji su po prvi put na brodu jeste to da se Hospitality desk nalazi na 2. Spratu i na njemu je moguće 24 h pitati pitanja i tražiti pomoć.
Sve aktivnosti su naznačene u Daily novinama. Jedna od njih je taj dan bila kurs sambe. Jako je simpatično, naravno da sam htjela otići, jednostavno tjeraju te da plešeš da bi se dobro zabavio. Preporuka svakome. Poslije toga smo otišli i na kviz o znanju zastava. Ništa specijalno, ako postoje druge aktivnosti koje se čine privlacnije, slobodno otidjite na njih.
Nakon toga smo imali vremena obići kockarnicu u kojoj je nekoliko osoba igralo rulet, a ostatak je bio na aparatima. Rulet mi je bilo zanimljivo gledati, nisam ga znala igrati pa sam tom prilikom naučila. Aparati me nisu privlačili ali nisu skupi, uglavnom je potrebno ubaciti 25 centi za 3 pokušaja.
Što se tiče doručka i večere, oni se jedu u restoranu u odgovarajuće vrijeme koje je označeno u Daily novinama. Doručak je dosta dobar i raznovrstan, u stvari kao svaki standardni doručak u većini hotela. Večera je specifična jer je svaku večer novi meni (jela iz Venecije, Sardinije...) Moguće je uzeti predjelo, supu, glavno jelo, desert, talijanske specijalitete... Iskreno, nisam ljubitelj nekih eksperimentisanja tako da me večera ni jednu večer nije oborila s nogu, osim za kapetanovu noć, ali to i jesu neka raznovrsna jela koja vrijedi u svakom slucaju probati.
Tu večer su konobari plesači izveli perfomans na stepenicama u restoranu koji je odličan, svi su ga snimali i ostali oduševljeni. Prije perfomansa pjevač je uživo pjevao uglavnom talijanske pjesme tokom kojih su konobari zabavljali goste idući od stola do stola i plešući sa ženskim gostima.
Ručak je raznovrstan, uzima se u bifeu samoposluzivanjem I prema mom mišljenju je najbolji jer se od njega može jako dobro najesti :)
Ako se rezervise brod do odgovarajućeg termina može se dobiti ponuda prema kojoj je moguće besplatno piti odredjena pića u bifeu i restoranu tokom večere.
24.7.2017.
Drugi dan putovanja je rezerviran za Veneciju u koju smo stigli oko 8 sati. Doruckovali smo već u 7 da bi se imali vremena spremiti i gledati pristanak broda u venecijansku luku. Panorama je divna, posebno lijep pogled se pruža sa 9. Deck-a na kojem se mogu napraviti super slike. Postoji obilazak Venecije vozilima i osobljem sa broda, ali takav obilazak koji uključuje i ostrvo Murano, košta 25€ za odrasle i 17€ za djecu. S tim da cijene nisu bas pristupačne, a upitno je da li svakog sve to i zanima, slijedeca je bolja alternativa:
200 metara od pristaništa se nalazi People mover (voz sličan metrou, samo što vozi iznad zemlje) koji vas odvede do Piazzale Roma. Jedna karta košta 1.5€. Od Piazzale Roma se laganom šetnjom kroz ulice starog grada može stići do Trga svetog Marka slijedeći putokaz prvo za most Rialto, a zatim za trg. Plan grada čak i nije potreban jer je sve odlicno objasnjeno.
Iako se u Veneciji moglo ostati 12 sati, odlazak, obilazak, ručak i dolazak na brod stane u svega 4/5 sati.
Povratak se može vršiti na isti način kao i dolazak, dakle do Piazzale Roma a zatim vozom do luke, ali mi smo odabrali drugi put vaporetom cija pristaništa se nalaze na Trgu svetog Marka. Voditi računa o tome da je jedno pristanište za panoramu Venecije, a drugo (Blue line) vodi do aerodroma ili do kruzer terminala. Jedna karta je 8€.
Što se tiče pizze, cijene se uglavnom za Margaritu i Funghi kreću od 6 do 9€. Po mom misljenju, pizza je ništa specijalno, ali eto ipak je Italija, pa je red pojest' . 😜
Neki od znacajnijih stvari za obići u Veneciji su:
Trg svetog Marka
Na Trgu su smještene 3 glavne atrakcije Venecije: Bazilika sv. Marka, Knežev dvor i Torre dell'Orologio (toranj sa satom).
Zbog raznovrsnih kultura koje se nalaze na ovom trgu, Napoleon ga je nazvao primaćom sobom Evrope.
Bazilika svetog Marka je najpoznatije crkva u Venecije izgrađena 828.godine otkada je mnogo puta rušena, građena, nadograđivana i mijenjana. Dva puta je izgorjela u požaru (976. I 1063.godine) nakon čega je oba puta bila obnovljena.
Prema davnoj priči, mala kapelica se počela graditi 829.godine u čast sv. Marka, čije su ostatke iz Egipta prokrijumčarili venecijanski trgovci u bačvi sa usoljenim svinjskim mesom da bi prošli pored muslimanskih stražara. Prikaz tog dogadjaja se nalazi na jednom od mozaika na ulazu.
Bazilika je izgrađena od elemenata iz cijelog svijeta, posebno sa Orijenta odakle su venecijanski trgovci uvijek donosili nešto za nju. Upravo se sam izgled crkve temelji na izgledu Aja Sofije i Crkve svetih apostola (srušena, Istanbul). Pokloniti nešto za ukrašavanje crkve je bila stvar prestiža zbog čega je crkva vremenom postajala sve ljepsa i raskosnija. Zbog svoje impresivne unutrašnjosti se naziva Chiesa D'Oro tj. Zlatna crkva.
U unutrašnjost crkve nismo ulazili, ali u njoj se može vidjeti zid ukrašen s 2000 komada dragog kamenja (Pala d'Oro), te Loggie dei Cavalli na kojoj se nalazi kvadriga tj.kočija sa 4 konja koja je tokom Krizarskih ratova donesena u Veneciju, zatim prenesena u Pariz od strane Napoleona, te ponovo vraćena u Veneciju 1815.godine.
Knežev dvor je palača koja dominira trgom. Nekad je bila najvažnija zgrada u Veneciji u kojoj su boravili venecijanske vođe i bila je centar Mletačke republike.
Toranj svetog Marka je izgrađen 1513.godine. Prvi put je izgrađen u 7.stoljeću da bi služio kao svjetionik.
Most Rialto je skoro 300 godina bio jedini most preko Grand kanala. Izgrađen je 1591.godine kao zamjena za dotadašnje drvene mostove. Iako se pored njega nalaze još 3 mosta preko istog kanala, on je i dalje najposjećeniji i najfotografiraniji most u Veneciji.
Most uzdaha je natkriveni most kojeg je u 17.stoljeću konstruisao Antonio Contino da bi povezao 2 zatvora. Postoje 2 priče o tome kako je most dobio ime. Prva je da je upravo most bio zadnje mjesto sa kojeg bi zatvorenici vidjeli vanjski svijet zbog čega su uzdisali uživajući posljednji put u tom trenutku. Veliki engleski romantičar Lord Byron je popularizirao ovu priču.
Druga kaže da je most dobio ime po uzdasima tvoje zaljubljenih za koje se vjeruje, ako u sumrak u gondoli prođu ispod mosta i poljube se, da će doživjeti vječnu ljubav.
Jedan od rijetkih zatvorenika koji je uspio pobjeći je Giacomo Casanova. Postoje 2 kopije ovog mosta, obje u Engleskoj, u Oxfordu i Cambridgeu.
Grand kanal je najveći vodeni put u gradu koji vijuga u obliku slova S, a vjeruje se da prati tok antičke rijeke. Okružen je zgradama koje su izmedju 13. I 18. stoljeća izgradili bogati Venecijanci.
Večer na brodu je bila ispunjena genijalnom predstavom u teatru, predstava sjena i cirkus. Nakon toga od 11 do 12 sati Costa Luminosa party sa muzikom uživo i svjetski popularnim pjesmama uz koje svi putnici, raznih generacija, izlaze na podijum i plešu. Disko je, kao i svaku noc, od 12 sati.
25.6.2017.
Treći dan-posjeta Trstu od 8 do 12.15h. Za Trst ne treba puno vremena, uglavnom se sve svodi na nekoliko trgova i okolnih ulica koje se mogu, a i ne moraju posjetiti. Ipak, ako vam ne nedostaje vremena, onda vrijedi prošetati ulicama Trsta u kojima se nalaze brojne prodavnice sa pristupačnim cijenama. Jedna od najpoznatijih je Corso Italia.
Od kruzera oko 200 metara lijevo se nalazi najveći evropski trg smješten uz more koji je poznat po nazivom "Veliki trg" iako je to ime promijenjeno 1918.godine u ime "Piazza Unita" kada je Trst pripojen Kraljevini Italiji, da bi se 1955. konačno preimenovao u "Piazza dell'Unita d'Italia".
Na jugoistočnoj strani trga je smještena nekadašnja zgrada brodarskog diva Lloyda Triestina, dok je danas sjedište regije Friuli Venezia Giulia. Gradjevinu krase dvije fontane posvećene antičkim bogovima. Podignuta je krajem 19. stoljeća.
Nasuprot ovoj palači nalazi se najdojmljivija zgrada na trgu, Pallazo del Governo sa zanimljivim pročeljem ukrašenim mozaicima.
Na Trgu se nalazi i Gradska vijećnica sa tornjem sa zvonom koji dominira trgom. Na njegovom vrhu, pored zvona, se nalaze 2 skulpture Micheze i Jacheze, odnosno Mihec i Jakec, kako ga zove lokalno slovensko stanovništvo.
Usljed nedostatka povezanosti sa ostatkom svijeta koja je bila potrebna Trstu kao trgovačkom gradu, ispred vijećnice je u 18. stoljeću izgrađena "Fontana 4 kontinenta" čije statue prikazuju Evropu, Afriku, Aziju i Ameriku, tada jedina 4 dobro istražena kontinenta.
Što se tiče važnih desavanja na brodu danas, važno je napomenuti da je održana Kapetanova večer na kojoj je potrebno biti svečano obučen. Tog pravila se zaista svi drže. Rijetko je bilo vidjeti muškarca koji nije bio u odijelu, sa ili bez kravate ili mašne, kao i ženu bez svečane haljine. Prije večere je bilo moguće uslikat se s
kapetanom. Također po cijelom Deck-u 2 su se nalazili profesionalni fotografi koji stoje na određenim mjestima i koji nude profesionalno slikanje. Slike će biti spremne dan poslije i plaćaju se.
26.6.2017.
U popodnevnim satima je planiran obilazak Krfa. Karta autobusa Costa Luminosa-e do centra grada je iznosila 9€, a autobus je odlazio i dolazio svako pola sata. Nakon izlaska sa broda može se ući u gradski autobus koji Vas zatim odvodi do autobusa Costa-e, ali se do njihovog autobusa može doći i pjeske jer se nalazi na kraju mola udaljenog nekoliko minuta laganog hoda. Autobus staje na parkingu u blizini Spinade, ispred tvrđave sa koje kažu da se pruža divan pogled na grad. Krf je karakterističan po uskim ulicama, negdje čak i toliko uskim da se zidovi skoro dodiruju. Prošetati starim gradom je predivno, u svim tim uličicama se nalaze jeftine prodavnice, kafići, restorani i suvenirnice u kojima je moguće kupiti stvarno lijepe suvenire od maslinovog drveta, kao i tradicionalno grčko jelo, slatkiš od kumkvata, voća koje uspijeva u Japanu i na Krfu.
Krf je dobio ime po nimfi Kerkiri, kćerki Asoposa i nimfe Metope koju je Posejdon oteo i doveo na ostrvo nakon što se zaljubio u nju. Iz te veze se rodio Feakas, praotac Feačana koji su prvi naseljavali ovo ostrvo. Tokom I svjetskog rata Krf je bio utočište srpske vojske ciji su mnogobrojni pripadnici umrli na otoku od posljedica gladi, bolesti i iscrpljenosti, nakon čega su sahranjeni u moru u zalivu blizu Krka. Ta grobnica se po pjesmu Milutina Bojića naziva Plava grobnica. Tokom II svjetskog rata je preživio okupaciju i njemački holokaus, da bi 1944. godine bio oslobodjen od strane Britanaca.
Venecijanci su vladali Krfom više od 4 vijeka zbog čega Krf ima dosta izražen venecijanski karakter. Osim Venecijanaca, i drugi narodi su ostavili svoje tragove vladavine. Prije svega su to: Bizantijci, Mleci, Francuzi, Rusi, Turci, ponovno Francuzi, pa Britanci, da bi 21.5.1864. godine Krf zajedno sa ostalim jonskim otocima pripao Grčkoj.
Danas je Krf pod zaštitom UNESCO-a.
Poslije večere se održavala audicija za show Voice. Mogao se prijaviti ko god je htio, sam ili u paru, odabrati pjesmu koju želi i otpjevati je uz pomoć karaoka pred žirijem i publikom. Dobra zabava je zagarantovana 😃
27.6.2017.
Od 8 do 13 sati je planiran obilazak Olimpije. Costa Luminosa nudi svoj autobus do Olimpije čija karta košta 15€. Međutim uzimanje ovog autobusa nije neophodno jer se u luci nalazi niz taxija koje Vam nude svoje usluge odvozenja i čekanja, te ponovnog vraćanja do luke, ali za visoke cijene.
Naime, prvi taxi je nama nudio 80€ za 1h čekanja, 100€ za 2 sata i 120€ za specijalnu ponudu. Nakon prvog vala turista uglavnom spuste cijenu na od 40 do 60€. Ipak i dalje su te cijene visoke ako se uzme u obzir da se iza taxista nalazi štand na kojem se kupuju karte za autobus koje po osobi koštaju 10€. Autobus Vas odvede do Olimpije i sačeka 2 sata. Vožnja traje pola sata, a autobus je udoban i klimatiziran.
Karta za obilazak kompleksa koji uključuje arheološke ostatke na mjestu održavanja prve olimpijade, te 2 muzeja košta 12€ za odraslu osobu, a za osobe do 18 godina je besplatna.
Olimpija je najviše poznata po prvim olimpijskim igrama održanih 776. godine p.n.e. Danas su vidljivi ostaci mnogih građevina koje su bile sastavni dio igara od kojih su najpoznatije Zeusov hram i Herin hram, kao i Gimnazija u kojoj su natjecatelji provodili vrijeme tokom obaveznog mjeseca vježbanja.
Olimpija je bila poznata i po divovskom Fidijinom kipu od slonovače i Zeusovog kipa, jednih od sedam svjetskih čuda po Antipateru iz Sidona.
Danas se održavao bingo sa glavnom nagradom od 3000€. Pravila igre su da, ko prvi popuni dijaganolani vertikali ili horizontalni niz od 5 cifri ima "liniju" , javi se i dobija nagradu. Naravno "bingo" je ko popuni sve cifre. Vodite računa o tome da jedan listić košta 20€. Ovo posebno napominjem jer pomena od cijeni listića nigdje nije bilo, ni na Daily novinama, ni na štandu gdje se uzimaju listići, niti je to iko spomenuo od nadležnih.
28.6.2017.
Ovo je dan kojem sam se najviše radovala, s tim da mi je želja već dugo vremena bilo otići u Mikonos, grad bijelih kuća i luksuznih vila. Ostanak u Mikonosu je bio planiran cijeli dan, od 8 do 21 sat, iako nije potrebno toliko vremena. Mi smo se npr. vratili na brod već u 15 sati, a obisli smo sve znamenitosti i veći dio Mikonosa.
Od broda do centra grada vas vozi Costin autobus čija karta košta 11€. S tim da to nije velika udaljenost, možda se može čak doći i pjeske od luke do grada, a mogu se uzeti i jeftini morski taxiji i lokalni autobusi, ali mi to tada nismo znali, tako da smo uplatili 11€ po osobi.
Mikonos kao grad je skup. O tome najbolje govori da smo kafu i 3 soka platili 19€, a kugla sladoleda košta 3€ 😯 iako je skupo, ne propustite priliku sjesti u jedan od kafica uz more sa pogledom na Vjetrenjace i Malu Veneciju. Jela u restoranima su takodjer dosta skupa. U jednom smo našli tzv. screw, sendvič sa piletinom, paradajzom i pomfritom koji košta oko 2.50 €. Većina turista je to jela, ukusno je, preporučujem.
Visoke cijene su posljedica sve veće popularnosti Mikonosa širom svijeta. Na otoku mnoge svjetske zvijezde imaju svoje kuće, a formirane su i liste čekanja na kojima milijarder čekaju svoju priliku za kupovinu zemljišta. Mikonos je ostrvo koje je najpoznatije po bijelim kućama sa ravnim krovovima, vratima, prozorima i balkonima obojenih uglavnom u nijanse plave ili crvene boje, uskim popločanim ulicama, vjetrenjačama, Maloj Veneciji, luci sa luksuznim jahtama i ekskluzivnim noćnim klubovima.
Ono što najviše ostaje u sjećanju jeste upravo taj strogi plan gradnje koji ne dopušta da Mikonos poprimi bilo koji drugi karakter osim onog tradicionalnog, ne dopušta dominaciju ni jedne druge boje osim bijele i plave, te ostavlja davno napravljene uske ulice koje čine labirint netaknutim. Takodjer ono što se odmah primjeti je i jako veliki broj crkvi.
Mikonos znači zabava. U njemu danas živi oko 6500 stanovnika. Jedan od znamenitosti su vjetrenjače koje datiraju još od 16. vijeka. Prije ih je bilo 20, danas samo 7, bijele su boje i imaju slamnate krovove. Do 20. stoljeća i procesa industralizacije korištene su kao snabdjevači žitom i bile su snaga lokalne ekonomije, dok su danas turistička atrakcija. Zbog njih, kao i zbog povoljnog geografskog položaja je Mikonos bio važan trgovački grad.
Druga atrakcija jeste Mala Venecija, napravljena sredinom 18. stoljeća sa ulicama koje tvore labirint da bi zbunile pirate koji su uspjeli doći na ostrvo. To je bilo naselje za bogate trgovce, vlasnike čamaca i kapetane jedrenjaka, te je korištena za brzi utovar i istovar robe. Izgrađena je u venecijanskom stilu koji se ne podudara sa ostatkom arhitekture Mikonosa.
Još nešto što je zanimljivo i što želim spomenuti, mada nisam imala priliku da se uvjerim uživo su i pelikani koji šetaju ulicama Mikonosa. Ranjenog pelikana Petrosa je 1958. godine našao lokalni ribar i dobio ga na ostrvo. Ostao je na ostrvu uz podršku lokalnog stanovništva, ali ga je 1985. godine udarilo auto. Pelikan je postao maskota ostrva, a danas se mogu naći čak 3.
Prije večere se održavao show u teatru kojeg su pripremili dvoje gimnastičara iz Rumunije. Odličan je, drugačiji, za mene prvi put da uživo vidim nesto slicno, tako da prisustvujte ovom spektaklu.
Tu večer na brodu je bila tzv. Bijela noć. Brod se prao da bi bio bijel, a od svih putnika se tražilo da obuku nesto bijelo. Većina ljudi se drži tog propisa, tako da ponesite bijelu garderobu. Za vrijeme večere ponovo je održan perfomans kao i prvu večer. Nakon večere na 9. deck-u je bio izvrstan White party. Odlicna muzika, baloni, fotografi i kamere su učinili ovu noc magicnom. U ostalom, sama činjenica da se nalazite na sredini mora, na pučini i da partijate je dovoljna da se osjećate čarobno.
29.6.2017.
Dan na brodu 😊 Prisustvovala sam seminaru o detoksikaciji koji je održan na engleskom jeziku. Dosta dobar seminar, iako uz glavni cilj prodaje nekih od proizvoda koji opet, naravno, koštaju 30€.
Još neke sitnice koje nisam spomenula a trebali bi znati su:
Ponesite košulju, sal ili tanju jaknu jer je po noći u restoranu hladnije.
Za vrijeme doručka je moguće uzeti nekih od nacionalnih dorucaka. Preporucujem belgijski, u njemu dodju vafle, šlag i čokolada. Sve ostale vrste doručka se nalaze na stolu u meniju i naručuju se kod konobara.
Postoji samo jedna utičnica u kabini koja nema jak napon, pa se mobitel sporo puni. Jednostavnije je ponijeti još jedan prenosi punjač.
