NAŠE BLAGO-BOSANSKE PIRAMIDE

Da bismo upoznali svo bogatstvo naše zemlje, trebamo ga obići.
Da bismo nešto potvrdili ili negirali, također trebamo takve stavove argumentovati.
Ako imaš mišljenje da piramide postoje ili ne, a tvoje mišljenje je neargumentovano, onda trebaš otići u Visoko i posjetiti naše blago, čuti priću naših vodića, proći kroz podzemne puteve i osjetiti čarobnu energiju najveće i najstarije evropske piramide, bosanske piramide Sunca.

Obilazak piramida je zaista jednostavan, a položaj im je odličan. Nalaze se u blizini Sarajeva, do Visokog je moguće doći autoputem za otprilike manje od pola sata. Već na autoputu se može primjetiti velika piramida Sunca. Najbolje je pratiti putokaz koji Vas vodi u podzemni labirint "Ravne". Ispred labirinta se nalazi parking gdje se može neograničeno i besplatno parkirati vozilo. Zbog nedostatka vremena, nismo mogli uzeti opciju obilaska svih znamenitosti, piramida i tunela, ali mislim da je naš obilazak, koji se sastojao od posjete labirinta Ravne i  piramide Sunce, sasvim dovoljan. Na ulazu u labirint se nalazi štand na kojem se uzimaju karte za posjet labirintu (5 KM po osobi, a svi prihodi odlaze fondaciji koja se brine o piramidama i kojoj je ovo jedini izvor finansiranja), te grupa vodiča koji će vas provesti kroz labirint. Broj osoba nije bitan. Temperatura u labirintu je stalna, iznosi 11 stepeni C, npr. obući kožnu jaknu je sasvim dovoljno. Na ulazu ćete dobiti šljem koji svako mora staviti radi zaštite. Iako je labirint na nekim dijelovima nizak i dosta duboko ispod zemlje, jako je dobro osiguran, očišćen, osvijetljen da nema potrebe za panikom. Vodič će pričati o naučniku koji je otkiro piramide, te o neslaganju svetski potnatih naučnika koji prizaju naše piramide, kao  i domaćih koji u njima ne vide ništa posebno. Obilazak labirinta traje otprilike sat vremena, za vrijeme kojeg se mogu primjetiti ljudi koji meditiraju, osjećaju energiju, čak se i liječe. Imala sam priliku upoznati ženu iz Slovenije koja boluje od karcinoma, te koja je u Visokom boravila već nekoliko dana provodeći svaki dan  određeno vrijeme meditirajući u predjelima bogatim energijom jer je to opušta i čini boljom. Ukoliko obiđete ovaj kompleks, shvatit ćete o čemu govorim. Naš vodič nam je pružio šansu dai sami osjetimo energiju: vježba se izvodi u mraku oko velikog kamena ispod kojeg se nalaze podzemne vode. Ukoliko se kamen pomakne barem malo, u labirint dolazi voda (što se i desilo prilikom jednog istraživanja). Treba se opustiti i staviti ruke nekoliko cm iznad kamena i tako provesti neko vrijeme. Rezultat će biti ili toplota kroz tijelo, ili hladnoća, ili trnjenje ruke, vibracije... Moj rezultat su bili trnci.

Niže labirinta se nalazi velika livada na kojoj se održavaju manifestacije, napravljena prije svega radi relaksiranja, uživanja, te boravljenja u prirodi sa dragim osobama. Kao i u labirintu, i tu se nalazi jedan energetski dio, pored kojeg se nalazi tabla sa instrukcijama šta trebate raditi i koji je cilj vježbe.

Zatim smo obišli piramidu Sunca. Do nje se treba doći autom prateći putokaz piramide. U podnožju se nalazi parking, restoran i suvenirnica, a moguće je popeti se uz oko 200 stepenica otprilike do sredine piramide gdje vas ponovo čeka vodič i još jedan energetski dio. Vjerovatno će se vremenom moći popeti do još veće etape, ali taj napredak je spor jer sve radove izvode volonteri, bez bilo kakve pomoći.

Volonteri su uglavnom stranci, najmanje je domaćih. Posjetioci su također uglavnom stranci, posebno Slovenci, a opet je najmanje domaćih posjetioca. Velika većina stranih naučnika je priznala naše piramide, ali vjerovatno glavni razlog zašto se naše piramide ne priznaju je velika konkurencija sa egipatskim piramidama. Zbog toga se trebamo potruditi da naša piramida Sunca nadvlada egipatsku Keopsovu, jer i po svojoj visini i starini to može. Ali prije svega, uvjerite se sami u moju priču.
Boravak u Visokom će Vam se sigurno dopasti, kako zbog bogate historije i zanimljivih informacija, tako i zbog vrlo prijatnih domaćina i volontera.

Više informacija na: http://piramidasunca.ba/bs/

KORČULA/STON

Korčula je hrvatski otok poznat po bogatoj historiji i velikom značaju zbog svog položaja. Do grada Korčule je potrebno doći trajktom iz Orebića. Ovaj put sam išla preko neumske agencije Riva tours koja organizuje izlete do Korčule svakog petka, a cijena je 35€ po osobi. Osim Korčule posjećuje se i Vinarija Matuško i mali hrvatski grad Ston.

Naša ruta se sastojala od vožnje autobusom do Orebića, zatim brodić, odnosno trajkt, koji nas je odveo do Korčule. Vožnja Orebić-Korčula traje 5-10 minuta. Za obilazak starog jezgra grada potrebno je svega desetak minuta. Na Korčuli sam ostala 3h što je sasvim dovoljno vrijeme i za obilazak grada i za shopping i za ručak. Važno je napomenuti da na Korčuli primaju samo valutu kune, u rijetkim objektima eure. U centru starog grada se nalazi mjenjačnica, zajedno sa svim ostalim važnim objektima: pošta, apoteka, kafići, prodavnice... Sve se to nalazi u krugu od pedesetak metara.

Brodić kojim smo došli je pristao na istočnu luku. Pored istočne postoji još i zapadna, ali nisu daleko jedna od druge. Pored istočne luke se nalazi veliki parking, Aqua, Konzum i Mueller. S desne strane se nalazi divno šetalište koje spaja zapadnu i istočnu obalu a na kojem su smješteni kafići i restorani sa divnim pogledom na more, jedrilice i surfere.

 Restoran koji preporučujem je pizzeria "Pape". Nude najbolju pizzu margaritu na svijetu.
Osim pizze, na kraju šetališta ispred jednog od kafića ćete naići i na najbolju poruku na svijetu:

Na Korčuli je nemoguće zalutati jer svaka ulica vodi na središnji trg i Crkvu svetog Marka koji se nalaze odmah pored šetlišta i parkinga.

Korčula se ističe po zanimljivom urbanističkom planu. Tlocrt podsjeća na oblik riblje kosti.
 Glavna ulica dijeli stari grad na 2 dijela: zapadni i istočni. Razlika između zapadnog i istočnog dijela je ta što su ulice na zapadnoj strani ravne da bi mogao proći vjetar i rashladiti građane za vrijeme vrućina. Istočne ulice su krivudave da hladna bura sa sjevera ne bi mogla proći.
Ukoliko napravimo komparaciju Korčule i Dubrovnika zaključit ćemo da je Dubrovnik napravljen "niže"i okružen zidinama, međutim tokom ljetnih vrućina na Stradunu nema ni malo hlada. S druge strane, Korčula je napravljena "više" tj. glavni trg u starom gradu je najviše mjesto sa građevinama koje uvijek prave hlad. Još jedna stvar na koju je uticala klima su zatvoreni mostovi koji spajaju dvije susjedne kuće praveći još jednu dodatnu prostoriju. Takvi mostovi neodoljivo podsjećaju na venecijansku arhitekturu. Iako izgleda čudno što se ovi mostovi nalaze na Korčuli koja niti tone, niti je napravljena na kanalima, ipak za to ima dobro objašnjenje. Pored toga što su bili stvar prestiža (mostove su mogli napraviti samo porodice u čijem vlasništvu su bile dvije kuće jedna preko puta druge), oni su služili vlasnicima da na njima uživaju u Suncu kojeg u gradu,zbog njegove arhitekture, nije bilo puno. Danas ovakvih mostova ima dvadesetak i mogu se vidjeti širom starog grada.


Osim mostova, mnogo toga podjeća na Veneciju i ostavština je venecijanske kulture. To je posljedica duge vladavine Venecije koja je trajala nekoliko stoljeća. Korčula ima dobar geografski položaj, odličan za trgovinu zbog čega je Veneciji bila jako važna.  Najprepoznatljivija ostavština jesu krilati lavovi. Na nekim skulpturama prednje noge lava su na kopnu a zadnje na moru što predstavlja potpunu dominaciju Venecije i na kopnu i na moru. Također, često je uz lava prikazana otvorena knjiga koja je simbol vladavine mira, dok je na ostalim mediteranskim mjestima uglavnom knjiga zatvorena zbog čestih sukoba. Primjer ovakve skulpture se može vidjeti u Gradskoj vijećnici koja se nalazi preko puta Crvke sv. Marka. U vijećnici se može vidjeti ostavštine tadašnje skupštine: kameni stol za kojim je sjedio knez, te mjesta gdje su sjedili ostali predstavnici društva. Na spratu iznad je gradonačelnikov i matičarski ured.

Na ulazu u Stari grad ispred vrata, na mjestu gdje su danas stepenice, se nalazio pokretan drveni most ispod kojeg je bio morski kanal. Tradicionalni naziv za stepenice su skalinada. Upravo te stepenice, koje su klizave, su inspirisale poznatog hrvatskog muzičara Olivera Dragojevića da komponuje pjesmu Skalinada. Naime, sjedeći u obližnjem kafiću zapazio je ženu koja se skliznula na stepenicama. Tada je napisao slijedeće stihove:

Skalinada, skalinada
Tu se penje, tu se pada, to je sudba, to je nada
Skalinada
Skalinada, skalinada
Svaki korak, jedna skala, svaka skala, jedna nada
Skalinada
Skalinada, skalinada
Skalinada, skalinada

Kada se popne uz stepenice, dolazi se do vrata na kojima stoji krilati lav, simbol Venecije, i ime prvog hrvatskog kralja Tomislava.


Zatim je tu crkva sv. Marka. Izgrađena je između 13. i 16. stoljeća. Portal je djelo majstora Bonina iz Milana kojem je ovo bilo među prvim djelima zbog čega i prikazi Adama i Eve nisu dobro napravljeni, pa im se slobodno možete nasmijati :)))

Sjeverno od crkve sv. Marka se nalazi rodna kuća Marka Pola. Iako postoje polemike oko toga da li se Marko Polo rodio na Korčuli ili u Italiji, Korčulani navode 2 razloga zašto baš misle da se ovaj svjetski putnik, trgovac i putopisac rodio na njihovom otoku: u spisima Korčule se spominje porodica Polo već od 12. stoljeća (Marko Polo je živio u 13), dok se u Italiji spominju tek u 15. stoljeću. I dan-danas žive ljudi sa imenom Marko de Polo. Drugi razlog je taj što se Marko Polo nakon svog dugogodišnjeg putovanja vratio baš na Korčulu.
Njegova rodna kuća nije bila za posjetu jer se očekuju donacije za njenu rekonstrukciju. S tim da je Polo bila bogata porodica imali su gore spomenuti most koji je spajao dvije kuće. Preko tog mosta Marko nikada nije prešao jer je napravljen nakon njegove smrti. On je prolazio kroz visoka vrata ispod mosta koja se mogu posjetiti. Iz toga zaključujemo da je bio visok, baš kao i svi tadašnji Korčulani koji su i danas poznati kao visoki i jaki ljudi.

Marko Polo je zarobljen 1298. godine u pomorskoj bici između Genove i Venecije, koja se odigrala ispred Korčule. Tada je odveden u Genovu i bačen u tamnicu gdje je upoznao cimera Rustichellija kojem je ispričao svoje dogodovštine sa putovanja Azijom. On je zapisivao sve te događaje i sastavio knjigu II Milione, treću najprevođeniju i najčitaniju knjigu nakon Kur'ana i Biblije. Ta knjiga je nadahnula i Kristofera Kolumba koji ju je imao uz sebe tokom svojih putovanja.

Za sve ljubitelje piva, na Korčuli možete popiti pivo Tomislav. Za ljubitelje vina i rakije, tu su i poznato korčulansko vino i rakija.

Na povratku je planiran obilazak vinarije Matuško i degustacija kvalitetnih vina koji se mogu kupiti po pristupačnim cijenama. Vinarija je smještena nedaleko od Korčule na putu prema Neumu.

Poslije vinarije na redu je bio Ston. U Ston idem redovno ljeti, to je slatki gradić sa odličnim restoranima. Restoran  u koji svaki put idem na večeru je Sorgo. Ukoliko idete iz pravca parkinga, nalazi se u drugoj ulici sa desne strane. Poslužuju najbolje girice sa pomfirtom i tatar sosom, a moguće je naručiti i specijalitet-kolač Dubrovačku rožatu.
Noću je posebno lijep, pa ako budete nekad u blizini Stona, obavezno svratite na večeru.

KRSTARENJE COSTA LUMINOSA

Ovo putovanje se može uvrstiti u ona nezaboravna putovanja koja se ne dešavaju svake godine, a koje vrijedi doživjeti. 8 dana, 7 noci provesti na tako moćnom kruzeru na kojem se sve može naći, od kafića, barova, restorana i disko klubova do teratene i fitness centra, je definitivno doživljaj koje svakome preporucujem.

Ako se dovoljno informise o svemu, ovo luksuzno putovanje ne mora biti toliko skupo.

Na kruzeru se nalaze različite kabine sa različitim cijenama. Naša je bila sa balkonom, a dočekati zoru i ispratiti Sunce na večer sa pogledom na more je nešto što vrijedi vidjeti. Tako da u svakom slucaju, ako postoji mogucnost, uzmite kabinu sa balkonom.

23.7.2017.
Prvi dan našeg putovanja. Iz Mostara do Dubrovnika je potrebno oko 3 sata putujuci preko Stoca, Ljubinja i Ravnog do graničnog prelaza Čepikuće, te preko Slanog u Hrvatskoj. U dubrovačku luku se dolazi preko mosta Franje Tuđmana. Parking koji je bio najbliži pristaništu mosta nije bio za parkiranje automobila nego samo autobusa ili vozila sa dozvolom, te smo se parkirali na slijedecem parkingu desno od kruznog toka koji se nalazi nize od pristaništa Costa Luminosa. Dnevna karta je 100 kn, za 4 dana dakle 400 kn, što je i cijena za 7 dana jer se 3 dana dobiju besplatno.
Tu se nalazi i carina na kojoj se obavlja kontrola pasoša. Ispred carine je parkiran autobus broda koji prenosi putnike i prtljagu do ulaza na brod. Mi smo na taj autobus zakasnili 5 minuta (iako nigdje nije bilo spomenuto ni da će biti autobusa, kao ni u koliko sati), te smo morali uzeti taxi. Taxi nije teško naci, stalno prolaze obalom uz carinu, a cijene zavise od taxiste do taxiste. Nama je naš naplatio 5€, dok je drugim putnicima drugi naplatio 35 kn.

Važna napomena je da je na službenoj web stranici broda  pisalo da je polazak  u 14 sati, a u 13.30 se trebao završavati ukrcaj. Medjutim već u 13 sati je većina putnika bila ukrcana, a gore spomenuti autobus je napustio carinu prije 12 sati. Stoga preporučujem dolazak što je ranije moguće.

Pred sami ukrcaj se predaju koferi osoblju koje se nalazi u luci ispred broda. Oni će na kofere zalijepiti papire sa podacima o broju sobe i imenu i prezimenu, a koje prethodno treba isprintati kod kuće. U vremenu od 2 sata kofere donose do kabina. Pri ljepljenju papira na kofere vodite računa o tome da li stavljaju papir na vaš ili tuđi kofer. Nama se naime desila situacija da su naš papir sa brojem naše sobe zakačili za tuđi kofer, a da je naš ostao nezabilježen. Tada je potrebno vratiti krivi kofer na Hospitality desk na 2. Deck-u, te im dati informacije o izgledu izgubljenog kofera koji će, kada ga nađu, vratiti u Vašu kabinu.

Nakon ukracaja često se dešavaju sastanci na kojima se objasnjava o sigurnosti broda, šta raditi u opasnim situacijama, te se objašnjavaju šta znače podaci na karticama i Daily novinama. Iako na njima ne prisustvuje puno ljudi, po prijašnjim preporukama mi smo odlučili prisustvovati, što preporučujem svima jer se čuje dosta korisnih informacija, te je moguće postavljati pitanja.

Brod je ogroman, više o njegovim prostorijama se može naći na službenoj web stranici Costa-e, ali nesto sto je važno istaknuti za sve turiste, posebno one koji su po prvi put na brodu jeste to da se Hospitality desk nalazi na 2. Spratu i na njemu je moguće 24 h pitati pitanja i tražiti pomoć.

Sve aktivnosti su naznačene u Daily novinama. Jedna od njih je taj dan bila kurs sambe. Jako je simpatično, naravno da sam htjela otići, jednostavno tjeraju te da plešeš da bi se dobro zabavio. Preporuka svakome. Poslije toga smo otišli i na kviz o znanju zastava. Ništa specijalno, ako postoje druge aktivnosti koje se čine privlacnije, slobodno otidjite na njih.

Nakon toga smo imali vremena obići kockarnicu u kojoj je nekoliko osoba igralo rulet, a ostatak je bio na aparatima. Rulet mi je bilo zanimljivo gledati, nisam ga znala igrati pa sam tom prilikom naučila. Aparati me nisu privlačili ali nisu skupi, uglavnom je potrebno ubaciti 25 centi za 3 pokušaja.

Što se tiče doručka i večere, oni se jedu u restoranu u odgovarajuće vrijeme koje je označeno u Daily novinama. Doručak je dosta dobar i raznovrstan, u stvari kao svaki standardni doručak u većini hotela. Večera je specifična jer je svaku večer novi meni  (jela iz Venecije, Sardinije...) Moguće je uzeti predjelo, supu, glavno jelo, desert, talijanske specijalitete... Iskreno, nisam ljubitelj nekih eksperimentisanja tako da me večera ni jednu večer  nije oborila s nogu, osim za kapetanovu noć, ali to i jesu neka raznovrsna jela koja vrijedi u svakom slucaju probati.

Tu večer su konobari plesači izveli perfomans na stepenicama u restoranu koji je odličan, svi su ga snimali i ostali oduševljeni. Prije perfomansa pjevač je uživo pjevao uglavnom talijanske pjesme tokom kojih su konobari zabavljali goste idući od stola do stola i plešući sa ženskim gostima.

Ručak je raznovrstan, uzima se u bifeu samoposluzivanjem I  prema mom mišljenju je najbolji jer se od njega može jako dobro najesti :)

Ako se rezervise brod do odgovarajućeg termina može se dobiti ponuda prema kojoj je moguće besplatno piti odredjena pića u bifeu i restoranu tokom večere. 

24.7.2017.
Drugi dan putovanja je rezerviran za Veneciju u koju smo stigli oko 8 sati. Doruckovali smo već u 7 da bi se imali vremena spremiti i gledati pristanak broda u venecijansku luku. Panorama je divna, posebno lijep pogled se pruža sa 9. Deck-a na kojem se mogu napraviti super slike. Postoji obilazak Venecije vozilima i osobljem sa broda, ali takav obilazak koji uključuje i ostrvo Murano, košta 25€ za odrasle i 17€ za djecu. S tim da cijene nisu bas pristupačne, a upitno je da li svakog sve to i zanima, slijedeca je bolja alternativa:
200 metara od pristaništa se nalazi People mover  (voz sličan metrou, samo što vozi iznad zemlje) koji vas odvede do Piazzale Roma. Jedna karta košta 1.5€. Od Piazzale Roma se laganom šetnjom kroz ulice starog grada može stići do Trga svetog Marka slijedeći putokaz prvo za most Rialto, a zatim za trg. Plan grada čak i nije potreban jer je sve odlicno objasnjeno.

Iako se u Veneciji moglo ostati 12 sati, odlazak, obilazak, ručak i dolazak na brod stane u svega 4/5 sati.

Povratak se može vršiti na isti način kao i dolazak, dakle do Piazzale Roma a zatim vozom do luke, ali mi smo odabrali drugi put vaporetom cija pristaništa se nalaze na Trgu svetog Marka. Voditi računa o tome da je jedno pristanište za panoramu Venecije, a drugo (Blue line) vodi do aerodroma ili do kruzer terminala. Jedna karta je 8€.

Što se tiče pizze, cijene se uglavnom za Margaritu i Funghi kreću od 6 do 9€. Po mom misljenju, pizza je ništa specijalno, ali eto ipak je Italija, pa je red pojest' . 😜

Neki od znacajnijih stvari za obići u Veneciji su:
Trg svetog Marka
Na Trgu su smještene 3 glavne atrakcije Venecije: Bazilika sv. Marka, Knežev dvor i Torre dell'Orologio (toranj sa satom).
Zbog raznovrsnih kultura koje se nalaze na ovom trgu, Napoleon ga je nazvao primaćom sobom Evrope.

Bazilika svetog Marka je najpoznatije crkva u Venecije izgrađena 828.godine otkada je mnogo puta rušena, građena, nadograđivana i mijenjana. Dva puta je izgorjela u požaru  (976. I 1063.godine) nakon čega je oba puta bila obnovljena.
Prema davnoj priči, mala kapelica se počela graditi 829.godine u čast sv. Marka, čije su ostatke iz Egipta prokrijumčarili venecijanski trgovci u bačvi sa usoljenim svinjskim mesom da bi prošli pored muslimanskih stražara. Prikaz tog dogadjaja se nalazi na jednom od mozaika na ulazu.
Bazilika je izgrađena od elemenata iz cijelog svijeta, posebno sa Orijenta odakle su venecijanski trgovci uvijek donosili nešto za nju. Upravo se sam izgled crkve temelji na izgledu Aja Sofije i Crkve svetih apostola (srušena, Istanbul). Pokloniti nešto za ukrašavanje crkve je bila stvar prestiža zbog čega je crkva vremenom postajala sve ljepsa i raskosnija. Zbog svoje impresivne unutrašnjosti se naziva Chiesa D'Oro tj. Zlatna crkva.

U unutrašnjost crkve nismo ulazili, ali u njoj se može vidjeti zid ukrašen s 2000 komada dragog kamenja (Pala d'Oro), te Loggie dei Cavalli na kojoj se nalazi kvadriga tj.kočija sa 4 konja koja je tokom Krizarskih ratova donesena u Veneciju, zatim prenesena u Pariz od strane Napoleona, te ponovo vraćena u Veneciju 1815.godine.

Knežev dvor je palača koja dominira trgom.  Nekad je bila najvažnija zgrada u Veneciji u kojoj su boravili venecijanske vođe i bila je centar Mletačke republike.

Toranj svetog Marka je izgrađen 1513.godine. Prvi put je izgrađen u 7.stoljeću da bi služio kao svjetionik.

Most Rialto je skoro 300 godina bio jedini most preko Grand kanala. Izgrađen je 1591.godine kao zamjena za dotadašnje drvene mostove. Iako se pored njega nalaze još 3 mosta preko istog kanala, on je i dalje najposjećeniji i najfotografiraniji most u Veneciji.

Most uzdaha je natkriveni most kojeg je u 17.stoljeću konstruisao Antonio Contino da bi povezao 2 zatvora. Postoje 2 priče  o tome kako je most dobio ime. Prva je da je upravo most bio  zadnje mjesto sa kojeg bi zatvorenici vidjeli vanjski svijet zbog čega su uzdisali uživajući posljednji put u tom trenutku. Veliki engleski romantičar Lord Byron je popularizirao ovu priču.
Druga kaže da je most dobio ime po uzdasima tvoje zaljubljenih za koje se vjeruje, ako u sumrak u gondoli prođu ispod mosta i poljube se, da će doživjeti vječnu ljubav.
Jedan od rijetkih zatvorenika koji je uspio pobjeći je Giacomo Casanova. Postoje 2 kopije ovog mosta, obje u Engleskoj, u Oxfordu i Cambridgeu.

Grand kanal je najveći vodeni put u gradu koji vijuga u obliku slova S, a vjeruje se da prati tok antičke rijeke. Okružen je zgradama koje su izmedju 13. I 18. stoljeća izgradili bogati Venecijanci.

Večer na brodu je bila ispunjena genijalnom predstavom u teatru, predstava sjena i cirkus. Nakon toga od 11 do 12 sati Costa Luminosa party sa muzikom uživo i svjetski popularnim pjesmama uz koje svi putnici, raznih generacija, izlaze na podijum i plešu. Disko je, kao i svaku noc, od 12 sati.

25.6.2017.
Treći dan-posjeta Trstu od 8 do 12.15h. Za Trst ne treba puno vremena, uglavnom se sve svodi na nekoliko trgova i okolnih ulica koje se mogu, a i ne moraju posjetiti. Ipak, ako vam ne nedostaje vremena, onda vrijedi prošetati ulicama Trsta u kojima se nalaze brojne prodavnice sa pristupačnim cijenama. Jedna od najpoznatijih je Corso Italia.

Od kruzera oko 200 metara lijevo se nalazi najveći evropski trg smješten uz more koji je poznat po nazivom "Veliki trg" iako je to ime promijenjeno 1918.godine u ime "Piazza Unita" kada je Trst pripojen Kraljevini Italiji, da bi se 1955. konačno preimenovao u "Piazza dell'Unita d'Italia".

Na jugoistočnoj strani trga je smještena nekadašnja zgrada brodarskog diva Lloyda Triestina, dok je danas sjedište regije Friuli Venezia Giulia. Gradjevinu krase dvije fontane posvećene antičkim bogovima. Podignuta je krajem 19. stoljeća.

Nasuprot ovoj palači nalazi se najdojmljivija zgrada na trgu, Pallazo del Governo sa zanimljivim pročeljem ukrašenim mozaicima.

Na Trgu se nalazi i Gradska vijećnica sa tornjem sa zvonom koji dominira trgom. Na njegovom vrhu, pored zvona, se nalaze 2 skulpture Micheze i Jacheze, odnosno Mihec i Jakec, kako ga zove lokalno slovensko stanovništvo.
Usljed nedostatka povezanosti sa ostatkom svijeta koja je bila potrebna Trstu kao trgovačkom gradu, ispred vijećnice je u 18. stoljeću izgrađena "Fontana 4 kontinenta" čije statue prikazuju Evropu, Afriku, Aziju i Ameriku, tada jedina 4 dobro istražena kontinenta.

Što se tiče važnih desavanja na brodu danas, važno je napomenuti da je održana Kapetanova večer na kojoj je potrebno biti svečano obučen. Tog pravila se zaista svi drže. Rijetko je bilo vidjeti muškarca koji nije bio u odijelu, sa ili bez kravate ili mašne, kao i ženu bez svečane haljine. Prije večere je bilo moguće uslikat se s
kapetanom. Također po cijelom Deck-u 2 su se nalazili profesionalni fotografi koji stoje na određenim mjestima i koji nude profesionalno slikanje. Slike će biti spremne dan poslije i plaćaju se.

26.6.2017.
U popodnevnim satima je planiran obilazak Krfa. Karta autobusa Costa Luminosa-e do centra grada je iznosila 9€, a autobus je odlazio i dolazio svako pola sata. Nakon izlaska sa broda može se ući u gradski autobus koji Vas zatim odvodi do autobusa Costa-e, ali se do njihovog autobusa može doći i pjeske jer se nalazi na kraju mola udaljenog nekoliko minuta laganog hoda. Autobus staje na parkingu u blizini Spinade, ispred tvrđave sa koje kažu da se pruža divan pogled na grad. Krf je karakterističan po uskim ulicama, negdje čak i toliko uskim da se zidovi skoro dodiruju. Prošetati starim gradom je predivno, u svim tim uličicama se nalaze jeftine prodavnice, kafići, restorani i suvenirnice u kojima je moguće kupiti stvarno lijepe suvenire od maslinovog drveta, kao i tradicionalno grčko jelo, slatkiš od kumkvata, voća koje uspijeva u Japanu i na Krfu.

Krf je dobio ime po nimfi Kerkiri, kćerki Asoposa i nimfe Metope koju je Posejdon oteo i doveo na ostrvo nakon što se zaljubio u nju. Iz te veze se rodio Feakas, praotac Feačana koji su prvi naseljavali ovo ostrvo. Tokom I svjetskog rata Krf je bio utočište srpske vojske ciji su mnogobrojni pripadnici umrli na otoku od posljedica gladi, bolesti i iscrpljenosti, nakon čega su sahranjeni u moru u zalivu blizu Krka. Ta grobnica se po pjesmu Milutina Bojića naziva Plava grobnica. Tokom II svjetskog rata je preživio okupaciju i njemački holokaus, da bi 1944. godine bio oslobodjen od strane Britanaca.

Venecijanci su vladali Krfom više od 4 vijeka zbog čega Krf ima dosta izražen venecijanski karakter. Osim Venecijanaca, i drugi narodi su ostavili svoje tragove vladavine. Prije svega su to: Bizantijci, Mleci, Francuzi, Rusi, Turci, ponovno Francuzi, pa Britanci, da bi 21.5.1864. godine Krf zajedno sa ostalim jonskim otocima pripao Grčkoj.
Danas je Krf pod zaštitom UNESCO-a.

Poslije večere se održavala audicija za show Voice. Mogao se prijaviti ko god je htio, sam ili u paru, odabrati pjesmu koju želi i otpjevati je uz pomoć karaoka pred žirijem i publikom. Dobra zabava je zagarantovana 😃

27.6.2017.
Od 8 do 13 sati je planiran obilazak Olimpije. Costa Luminosa nudi svoj autobus do Olimpije čija karta košta 15€. Međutim uzimanje ovog autobusa nije neophodno jer se u luci nalazi niz taxija koje Vam nude svoje usluge odvozenja i čekanja, te ponovnog vraćanja do luke, ali za visoke cijene.
Naime, prvi taxi je nama nudio 80€ za 1h čekanja, 100€ za 2 sata i 120€ za specijalnu ponudu. Nakon prvog vala turista uglavnom spuste cijenu na od 40 do 60€. Ipak i dalje su te cijene visoke ako se uzme u obzir da se iza taxista nalazi  štand na kojem se kupuju karte za autobus koje po osobi koštaju 10€. Autobus Vas odvede do Olimpije i sačeka 2 sata. Vožnja traje pola sata, a autobus je udoban i klimatiziran. 
Karta za obilazak kompleksa koji uključuje arheološke ostatke na mjestu održavanja prve olimpijade, te 2 muzeja košta 12€ za odraslu osobu, a za osobe do 18 godina je besplatna.

Olimpija je najviše poznata po prvim olimpijskim igrama održanih 776. godine p.n.e. Danas su vidljivi ostaci mnogih građevina koje su bile sastavni dio igara od kojih su najpoznatije Zeusov hram i Herin hram, kao i Gimnazija u kojoj su natjecatelji provodili vrijeme tokom obaveznog mjeseca vježbanja.
Olimpija je bila poznata i po divovskom Fidijinom kipu od slonovače i Zeusovog kipa, jednih od sedam svjetskih čuda po Antipateru iz Sidona.

Danas se održavao bingo sa glavnom nagradom od 3000€. Pravila igre su da, ko prvi popuni dijaganolani vertikali ili horizontalni niz od 5 cifri ima "liniju" , javi se i dobija nagradu. Naravno "bingo" je ko popuni sve cifre. Vodite računa o tome da jedan listić košta 20€. Ovo posebno napominjem jer pomena od cijeni listića nigdje nije bilo, ni na Daily novinama, ni na štandu gdje se uzimaju listići, niti je to iko spomenuo od nadležnih.

28.6.2017.
Ovo je dan kojem sam se najviše radovala, s tim da mi je želja već dugo vremena bilo otići u Mikonos, grad bijelih kuća i luksuznih vila. Ostanak u Mikonosu je bio planiran cijeli dan, od 8 do 21 sat, iako nije potrebno toliko vremena. Mi smo se npr. vratili na brod već u 15 sati, a obisli smo sve znamenitosti i veći dio Mikonosa.
Od broda do centra grada vas vozi Costin autobus čija karta košta 11€. S tim da to nije velika udaljenost, možda se može čak doći i pjeske od luke do grada, a mogu se  uzeti i jeftini morski taxiji i lokalni autobusi, ali mi  to tada nismo znali, tako da smo uplatili 11€ po osobi.
Mikonos kao grad je skup. O tome najbolje govori da smo kafu i 3 soka platili 19€, a kugla sladoleda košta 3€ 😯 iako je skupo, ne propustite priliku sjesti u jedan od kafica uz more sa pogledom na Vjetrenjace i Malu Veneciju. Jela u restoranima su takodjer dosta skupa. U jednom smo našli tzv. screw, sendvič sa piletinom, paradajzom i pomfritom koji košta oko 2.50 €. Većina turista je to jela, ukusno je, preporučujem. 

Visoke cijene su posljedica sve veće popularnosti Mikonosa širom svijeta. Na otoku mnoge svjetske zvijezde imaju svoje kuće, a formirane su i liste čekanja na kojima milijarder čekaju svoju priliku za kupovinu zemljišta. Mikonos je ostrvo koje je najpoznatije po bijelim kućama sa ravnim krovovima, vratima, prozorima i balkonima obojenih uglavnom u nijanse plave ili crvene boje, uskim popločanim ulicama, vjetrenjačama, Maloj Veneciji, luci sa luksuznim jahtama i ekskluzivnim noćnim klubovima.
Ono što najviše ostaje u sjećanju jeste upravo taj strogi plan gradnje koji ne dopušta da Mikonos poprimi bilo koji drugi karakter osim onog tradicionalnog, ne dopušta dominaciju ni jedne druge boje osim bijele i plave, te ostavlja davno napravljene uske ulice koje čine labirint netaknutim. Takodjer ono što se odmah primjeti je i jako veliki broj crkvi.

Mikonos znači zabava. U njemu danas živi oko 6500 stanovnika. Jedan od znamenitosti su vjetrenjače koje datiraju još od 16. vijeka. Prije ih je bilo 20, danas samo 7, bijele su boje i imaju slamnate krovove. Do 20. stoljeća i procesa industralizacije korištene su kao snabdjevači žitom i bile su snaga lokalne ekonomije, dok su danas turistička atrakcija. Zbog njih, kao i zbog povoljnog geografskog položaja  je Mikonos bio važan trgovački grad.

Druga atrakcija jeste Mala Venecija, napravljena sredinom 18. stoljeća sa ulicama koje tvore labirint da bi zbunile pirate koji su uspjeli doći na ostrvo. To je bilo naselje za bogate trgovce, vlasnike čamaca i kapetane jedrenjaka, te je korištena za brzi utovar i istovar robe. Izgrađena je u venecijanskom stilu koji se ne podudara sa ostatkom arhitekture Mikonosa.

Još nešto što je zanimljivo i što želim spomenuti, mada nisam imala priliku da se uvjerim uživo su i pelikani koji šetaju ulicama Mikonosa. Ranjenog pelikana Petrosa je 1958. godine našao lokalni ribar i dobio ga na ostrvo. Ostao je na ostrvu uz podršku lokalnog stanovništva, ali ga je 1985. godine udarilo auto. Pelikan je postao maskota ostrva, a danas se mogu naći čak 3.

Prije večere se održavao show u teatru kojeg su pripremili dvoje gimnastičara iz Rumunije. Odličan je, drugačiji, za mene prvi put da uživo vidim nesto slicno, tako da prisustvujte ovom spektaklu.

Tu večer na brodu je bila  tzv. Bijela noć. Brod se prao da bi bio bijel, a od svih putnika se tražilo da obuku nesto bijelo. Većina ljudi se drži tog propisa, tako da ponesite bijelu garderobu. Za vrijeme večere ponovo je održan perfomans kao i prvu večer. Nakon večere na 9. deck-u je bio izvrstan White party. Odlicna muzika, baloni, fotografi i kamere su učinili ovu noc magicnom. U ostalom, sama činjenica da se nalazite na sredini mora, na pučini i da partijate je dovoljna da se osjećate čarobno.

29.6.2017.
Dan na brodu 😊 Prisustvovala sam seminaru o detoksikaciji koji je održan na engleskom jeziku. Dosta dobar seminar, iako uz glavni cilj prodaje nekih od proizvoda koji opet, naravno, koštaju 30€.

Još neke sitnice koje nisam spomenula a trebali bi znati su:
Ponesite košulju, sal ili tanju jaknu jer je po noći u restoranu hladnije.
Za vrijeme doručka je moguće uzeti nekih od nacionalnih dorucaka. Preporucujem belgijski, u njemu dodju vafle, šlag i čokolada. Sve ostale vrste doručka se nalaze na stolu u meniju i naručuju se kod konobara.
Postoji samo jedna utičnica u kabini koja nema jak napon, pa se mobitel sporo puni. Jednostavnije je ponijeti još jedan prenosi punjač.

ZADAR

Ne mogu opisati koliko me se Zadar dojmio. Nije veliki grad, ali uspomene koje ostavlja su definitivno nezamjenjive. Ne treba mnogo vremena da se obiđe, svega nekoliko sati, ali preporučujem ostanak barem na jednu noć jer je tada Zadar posebno "živ" i zanimljiv. O svemu tome ću ispričati dalje u blogu. Pa počnimo :)

Od Mostara do Zadra je potrebno oko 4-4 ipo sata. Nekima će možda biti i još kraće, ali s obzirom na vremenske uslove koji su nas pratili većinu puta i s obzirom na  duže pauze koje smo pravili, nama je bilo potrebno malo manje od 4 ipo sata.

Odsjeli smo u samom centru grada, parking je bio javni, nedaleko od apartmana, pa smo bili u mogućnosti sve obići pješke. Dakle, turistički obilazak Zadra se svodi na stari grad. Ukoliko budete imali kartu starog grada, činit će vam se kao veliko područje koje je nemoguće temeljito obići za jedan dan, ali za taj obilazak će trebati zaista samo nekoliko sati. Što naravno, opet ponavljam, ne umanjuje njegovu ljepotu.

Ono na šta ćete naići u starom gradu je sigurno Trg pet bunara. Osnovan je 1574. godine. Na njegovom mjestu je nastala velika cisterna za pitku vodu sa pet ukrasnih vijenaca (bunara). Trg je okružen Kapetanovom kulom i  srednjovjekovnim zidom sa zapadne strane, te Gradskim perivojem na bastionu Grimani sa istočne strane.



Bastion Grimani je nastao 1537. godine, a projektovao ge je veronski renesanski arhitekta Michaele Sanmicheli. Početkom 19. stoljeća izgubio je na vojnom značaju, pa je na njemu nastao Perivoj kraljice Jelene Madijevke. To je najstariji javni gradski perivoj u Hrvatskoj svečano otvoren 16.septembra 1829. godine. Podigao ga je tadašnji vojni upravitelj grada barun Ludwig Franz von Welden.

Dalje, slijedi Forum.
Forum je trg koji se nalazi ispred crkve sv. Donata i Nadbiskupske palače, a na kojem se odvijao cjelokupni javni život za vrijeme rimskog carstva. Podignut je prema pravilima rimskog urbanizma između 1. stoljeća p.n.e. do 3. stoljeća n.e.

Trg se sastoji od prostranog pločnika koji je sa tri strane sa po 2 stepenice odvojen od trijemova pod kojima se nekad prilazilo tabernama. One su činile niz pravilnih boksova namijenjenih trgovini i zanatu. Iznad trijemova je imao i galerije, pa se smatra jednim od najrazvijenijih antičkih trgova na Jadranu. Osim što je najrazvijeniji, zadarski forum je i jedan od najvećih jadranskih foruma sa širinom od 45 metara i dužinom od 90 metara. Smatra se da je njegova izgradnja počela već u dvadesetim godinama 1. stoljeća nove ere čemu svjedoči natpis sa imenom Augustovog prokonzula na vijencu zdenca s Foruma.

Na južnoj strani Foruma se nalazila gradska dvorana namijenjena mnogim javnim funkcijama. Na zapadnoj strani se nalazio kapitol sa hramom posvećen Minevri, Junioni i Jupiteru. Ispod kapitola su bili javni žrtvenici, pretpostavlja se i govornica, kao i dva trijumfalna stuba od kojih je danas sačuvan samo jedan. U srednjem vijeku su služili kao "stup sramote".
Tokom kasne antike počinje izgradnja kršćanskih građevina, u ranom srednjem vijeku izgrađena je i crkva sv. Donata, čime se razorio sklop ranijih građevina. Tokom historije cijeli je kompleks do temelja porušen.
  

Tokom mog obilaska Zadra,odmah uz Forum su stajala dvojica Indijanaca koja su divno svirala i pjevala. Turisti su se okupljali oko njih, napravili su pravi mali koncert, pa sam i sama uživala u njohovoj pjesmi i muzici skoro pola sata. Ako naiđete na njih obavezno stanite i poslušajte ih.




Nakon historijskog obilaska dobro je otići na Narodni trg i odmoriti se u jednim od brojnih kafića.
Narodni trg je odavno sjedište javnog života Zadra. Na njemu su smještene Gradska straža (1562.) Gradska loža (13.stoljeće-1565.), Gradska vjećnica (1934), crkva sv. Lovre, palača Ghirardini, te brojne kafane za koje se vežu posebne priče. Prvu zadarsku kafanu je otvorio Josip carceninga, prvi proizvođač Maraschina, 1730.godine.
1860. godine se otvara Caffe del Casino koju je otvorio tvorničar Antonio Cosmacendi, a koja će nakon modernizacije 1892. godine postati Kafana od zrcala. I danas je Narodni trg pun kafića što čini ovo mjesto ugodnim mjestom za susrete i sve važne događaje. Upravo se na njemu dočekuju sportaši i druge poznate ličnosti. Na njemu je priređen i veličanstven doček zadarske Grupe Riva poslije njihove pobjede na Evroviziji 1989. godine.
Posebno zanimljiv je  i Veliki kandelabar koji je na trgu postavljen na stotu godišnjicu prve električne sijalice u Zadru, a replika je starog kandelabra iz 1894. godine.



Na Narodnom trgu službeo počinje i ulica Kalelarga, odnosno Široka ulica. Ulica je nastala vjerovatno za vrijeme rimskog carstva kada je tadašnji urbanizam zahtijevao izgradnju nekoliko većih uzdužnih ulica i većeg broja poprečnih koje su grad dijelile u pravougaone insule. U blizini se nalazi Ulica Elizabete Kotromanić kojom se već u 15. stoljeću trčala alka na konjima. U 16. stoljeću ulica je po prvi put osvjetljena. Drevna Kalelarga je nažalost uništena tokom bombardovanja 1943. i 1944. godine kada je uništen veći dio starog grada. Velikim njezinim dijelom nije se moglo prolaziti sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je rekonstruisana u sadašnjem obliku.
Za Zadrane Kalelarga nije samo glavna ulica grada, nego i mjesto najvažnijih događaja, manifestacija i sastajanja kroz dugu historiju, kao i mjesto prvih ljubavi. Upravo se smatra da su na Kalelargi počele i završile mnoge ljubavne priče kroz generacije Zadrana. Kalelarga je i opjevana kao rijetko koja ulica, a ima čak i svoju himnu- pjesmu Tomislava Ivčića koja se pjeva vrlo rado, ne samo u Zadru nego i šire.

Eh sada slijedi meni najdraži dio Zadra. Morate ga obići i po danu, ali obavezno i navečer.
Morske orgulje su smještene u blizini novog pristaništa za cruisere na zadarskoj rivi. Prepoznatljive su po sedamdeset metara dugim stepenicama uz obalu, podijeljenih u sedam desetmetarskih dijelova, ispod kojih je, na razini najnižeg mora oseke, okomito na obalu ugrađeno 35 polietilenskih cijevi različitih dužina, promjera i nagiba koje se završavaju u kanalu (servisnom hodniku). Zrak potisnut valom vodi se iz šireg u uži profil, kako bi donio ubrzanje i proizveo zvuk u zviždaljkama smještenim u hodniku ispod obalne šetnice, odakle zvuk kroz otvore u kamenu izlazi na šetnicu. Instrument ima sedam klastera po pet biranih tonova izvedenih iz matrice dalmatinskog klapskog pjevanja. Sama jačina muzike zavisi od jačine valova, plime ili oseke, što utiče na to da je pjesma orgulja unikatna i neponovljiva.

Na kaskadama se okuplja veliki broj turista. Preporučujem i Vama da barem na kratko sjednete uz obalu mora i slušate taj divni zvuk zadarskih morskih orgulja.



Nakon orgulja slijedi Pozdrav Suncu, djelo istog arhitekte Nikole Bašića. Sastoji se od 300 staklenih ploča koje čine krug prečnika 22 metra. Ispod staklenih ploča se nalaze fotonaponski solarni moduli preko kojih se ostvaruje veza sa Suncem, s istom simbolikom kao i kod orgulja, da se ostvari veza sa prirodom. Fotonaponski moduli apsorbiraju sunčevu energiju i potom je pretvaraju noću u električnu, pri čemu se ploče osvjetljavaju različitim bojama, periodično ih mijenjajući. Čitav sistem je povezan sa Morskim orguljama čiji se zvuk transportira u svjetlosnu igru. Na informativnom zaslonu očitava se trenutačna proizvodnja električne energije, za koju se očekuje da će godišnje iznositi oko 46 500 kW pri čemu bi se mogla strujom opskrbiti cijela Riva.
Instalacija će se u stvaranju svjetlosnih efekata moći prilagođavati različitim prigodama.

Na Pozdravu Sunca fotografije ne mogu ispasti loše. Noću posebno ispadaju efektne.



Posebno lijep ugođaj je gledati zalazak Sunca, za koji je Hitchcock rekao da je najljepši na svijetu. I sigurno je bio u pravu. Ogroman broj turista je došlo da snimi, slika ili jednostavno uživa u tom divnom prizoru. Nakon zalaska Sunca, kada padne noć, odlazak na Pozdrav Suncu je obavezan.
Ustvari, mislim da ću Zadar prije svega pamtiti po noćnom obilasku. Jer uspomene koje stvara taj veličanstveni zalazak Sunca i taj veličanstveni spektar boja nastao sunčevom energijom su nezaboravne. Onda idući dan, za kraj, odlazak u tržni centar Supernova će još više začiniti ovaj super provedeni vikend u sigurno najljepšem jadranskom gradu.

BEOGRAD

Jedan divan izlet sa roditeljima za završetak 1. razreda srednje škole. Već odavno mi je bila želja, posebno mami, da obiđemo glavni grad Srbije, prije svega zbog Kuće cvijeća i Josipa Broza. Naš izlet je trajao 3 dana; došli smo u petak u 14 sati, a pošli u nedjelju u jutarnjim satima.

Iz Mostara do Beograda je otprilike 460 km , a  potrebno je 7 sati vožnje računajući manje pauze. Mislim da postoji više načina na koje se može automobilom stići do Beograda, ali mi smo, odnosno tata je :) , odabrao put preko Sarajeva, Romanije, Han pijeska, Sokoca, Zvornika, Leskovca i Šabca. U povratku smo zaobišli Sokolac i Romaniju, pa smo išli na Kladanj i Olovo, ali definitivno svima preporučujem barem jednom da prođu kroz Romaniju jer priroda tamo ostavlja bez daha. Odlično je i za fotografisanje, bez mnogo saobraćaja, priroda, šume, nepregledna polja sa jedne i druge strane na kojim se ponekad pojavi neko stado ovaca, sređene kućice i dvorišta.

Romanija

Romanija

Ovakav krajolik se ponovo javlja u Srbiji neposredno poslije prelaska granice. Sada su tu zasađene velike površine kukuruza i suncokreta, a na cesti se povremeno mogu vidjeti kočije sa konjima. U Šabcu uz cestu postoje štandovi sa hranom, odjećom, obućom..., nešto slično pijaci, Tu smo na povratku uzeli lubenicu, za koju moj tata kaže da su za vrijeme njegove mladosti uvijek bile najbolje. I upravu je. Ako vam u autu ostane prostora, obavezno svratite i kupite je.

Navigaciju preporučujem na ulasku u Beograd. Mi smo je stavili tek na izlasku iz Šabca jer do tada nije ni bilo potrebe da se koristi. Na autoputu je također dosta dobro označeno, s tim da se u jednom trenutku počinju pojavljivati znakovi za skretanje na kojima piše Beograd, ali oni vrijede samo za skretanje na aerodrom. Autoput je koštao 125 dinara, što odgovara otprilike 1 KM.

Naš smještaj je bio u blizini Knez Mihailove ulice. To je najpoznatije beogradsko šetalište u čijoj blizini se nalazi Kalemegdan, Trg Republike, Narodno pozorište, Narodni muzej. U njoj su smješteni mnogi kafići. kiosci sa fast food-om, kao i prodavnice odjeće i obuće, najpoznatiji H&M.

Odmah po dolasku smo obišli Knez Mihailovu ulicu i Kalemegdan.

Kalemegdan je danas mirno područje, savršeno za poslije podnevni odmor i turističko odredište za fotografisanje sa prelijepim pogledom na cijeli Beograd, ali u prošlosti je bilo mjesto na kojem je preko 6 miliona ljudi poginulo u krvavim bitkama.
Kroz historiju je imao nekoliko poznatih imena: Brdo za razmišljanje, Kuća ratova, Zid hrišćanstva, Kapija ratova i Kuća slobode. Današnje ime je nastalo od turskih riječi kale što znači tvrđava i megdan, u prijevodu polje.

Beogradska tvrđava je jedna od najstarijih tvrđava na svijetu čiji su pojedini ostaci stari i preko 600 godina. Uz nju, na mjestu gdje se nalazi poznata statua Pobednik, pruža se prelijep pogled na ušće rijeka Save i Dunava. Danas je to park koji se sastoji  od 4 dijela: Velikog i Malog Kalemegdana koji zajedno čine Kalemegdanski park, kao i od Gornjeg i Donjeg grada. Smatra se da je sagrađena u 1. vijeku nove ere kada seromsko vojno utvrđenje izgradilo na njenom mjestu.

Na ulazu u Kalemegdan se nalaze male suvenirnice, kao i voz otvorenog tipa koji možete iznajmiti da bi vas provozao po tvrđavi. Meni posebno zanimljiv je Vojni muzej i izložba tenkova i drugog oružja raznih svjetskih sila. Njihov obilazak je besplatan, dok se ulaz u muzej pored naplaćuje. Tu su i teniski i košarkaški tereni, zabavni park, spomenici, česme, fontana, Galerija Prirodnjačkog muzeja, restoran, a zanimljive su i Dizdareva kula koja je danas opservatorij, te Kula Nebojša u kojoj se nalaze tamnice, danas pretvorene u izložbeni prostor.

Na Kalemegdanu postoji mnogo stvari koje se mogu obići. Opisat ću po redu, od ulaza, samo one koje sam obišla.

Na samom ulazu u park se nalazi kameni spomenik koji oslikava trenutak kada su Turci  prije svog odlaska, 1867. godine, nakon neuspjelih diplomatskih ili ratnih pokušaja srpskih vladara da oslobode Beograd, predali Srbima ključeve grada.

Dalje je smještena fontana Ribar interesatna po tome što se identična nalazi i u Zagrebu nakon što je do kipara Simeuna Roksandića stigla informacija da je brod u kojem se nalazila njegova statua potonuo.

Spomenik zahvalnosti Francuskoj je podignut 1930. godine i posvećen je francuskom narodu i njihovoj pomoći u toku Prvog svjetskog rata. Sastoji se od skulpture žene sa mačem koja simnolizuje Francusku kako trči prema Srbiji u pomoć. dok su u kameno postolje ugravirane 2 slike: "Žena sa djetetom" koja predstavlja pomoć Sorbone u obrazovanju i "Ratnici" koji simbolizuju srpske i francuske vojnike za vrijeme Prvog svjetskog rata.
Zbog povezanosti ove dvije države, dugo vremena je francuski jezik bio drugi govorni jezik u Srbiji. Međutim za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini kada su francuski mediji vodili anti-srpsku kampanju, a zatim i učestvovali u NATO bombardovanju, Beograđani su u znak protesta zavili spomenik u crno platno i stavili znak "Vječna slava Francuskoj koje više nema". 2000. godine dolaskom demokratske vlasti u Srbiju, odnosi između dvije države su ponovo obnovljeni, a platno i natpis su uklonjeni.

Karađorđeva kapija spaja Veliki Kalemegdan sa Gornjim gradom. Karađorđe, vođa Prvog srpskog ustanka, je prošao kroz ovu kapiju 1807. godine nakon napada na tvrđavu. Zanimljivo je da je Karađorđe, što na turskom znači Crni Đorđe, bio trn u oko Osmanlijama koji su demolirali ovu kapiju, ali je ona ubrzo obnovljena.

Stambol kapija stoji na ulazu u Gornji grad i predstavlja glavnu kapiju jugoistočne strane tvrđave. Od ove kapije, sagrađene 1750. godine je vodio put ka Stambolu (danas Istanbul). Ima dupla vrata ojačana gvožđem unutar kojih se nalazi nekoliko prostorija, danas preuređenih u suvenirnicu i info pult. Ispred ovih vrata su Osmanlije predale ključeve grada princu Mihailu što je simbolički označilo kraj osmanske vladavine na ovim prostorima.

Prije gore spomenutog Vojnog muzeja se nalazi Sahat kapija i kula čija je izgradnja počela za vrijeme Austrijanaca, a završena za vrijeme Osmanlija u 18. stoljeću. Sahat kula je jedna od rijetkih građevina koja je od samog početka zadržala svoj autentičan izgled. Izgradnju i jednog i drugog objekta je predvodio poznati venecijanski graditelj Andreo Kornaro.

Rimski bunar je meni najzanimljvije mjesto na Kalemegdanu. Iako smo imali kartu, mi njegovo precizno mjesto nismo mogli naći. Ali priča o ovom bunaru je fascinantna i zbog toga ću je ispričati.
Čak i sam Alfred Hičkok je rekao da je rimski bunar jedno od najjezivijih mjesta koje je vidio. Niko sa sigurnošću ne može utvrditi njegovu starost, kao ni funkciju. Smatra se da nije služio baš kao bunar jer nije još otkriven način na koji voda dolazi do njega, Kada su Osmanlije došle u Beograd postigle su dogovor sa mađarskom vojskom da se preda, a da će zauzvrat dobiti novac. Vijest o izdaji brzo je došla do Mađarske koja zatim šalje vojsku da se bori. 37 izdajica koje su pristale na ovaj sporazum sa osmanskom vojskom je bačeno u bunar s ciljem da tamo umro od gladi. S obzirom da se to nije dogodilo, bacili su im noževe da se međusobno poubijaju.

Rimski bunar nikada nije detaljno istražen. Bilo je pokušaja da se iskopa kanal od dna bunara do Save, ali se od toga odustalo zbog tvrdog terena. Priča se da su njemački ronioci pomoću plana podzemnog Beograda kojeg su dobili od Austrijanaca pokušali istražiti tunele bunara. Ta istraživanja su izgleda bila uspješna jer je njemačka vojska uspjela pobjeći tunelima nakon dolaska ruske vojske u Beograd. Ipak taj put je bio fatalan za dvojicu njemačkih ronioca čija tijela nikada nisu pronađena. Smatra se da je bunar sifonima povezan sa rijekom, te da ih je on usisao i izbacio negdje u rijeku.
Nekoliko filmova je inspirisano misterijama Rimskog bunara.

Spomenik Pobednik je posvećen pobjedama nad turskom i austrougarskom imperijom. Pobjednik u jednoj ruci drži goluba, a u drugoj mač, te je u potpunosti gol zbog čega je postavljen na tvrđavi, na najudaljenijoj tački u gradu umjesto na Terazijama gdje je prvobitno trebao biti postavljen. Danas je najznačajnije turističko odredište, posebno zbog divnog pogleda na ušće Save i Dunava.

Česma Mehmed paše Sokolovića se nalazi pored sjeverozapadnog bedema. Podigao ju je Mehmed paša Sokolović u drugoj polovini 16. stoljeća. U to vrijeme Beograd je imao razvijenu vodovodnu mrežu, čiji je jedan krak napajao Gornji grad. Smatra se da je česma služila i za napajanje vodom džamije sultana Sulejmana koja se nalazila u blizini. Korito je napravljeno od kamenih ploča spojenih gvozdenim spajalicama i sačuvano je u potpunosti. Malo niže od česme se pruža još jedan divan pogled na Dunav i ostrva na njemu.

Veliko i malo ratno ostrvo imalo je važnu ulogu u osvanju i odbrani Beograda. Dugo vremena se smjenjivala vlast nad ovim ostrvima, pa su u jednom trenutku njime vladali i Turci i Austrijanci. Na Velikom ostrvu se nalazi rezervat ugroženih vrsta ptica i divljači dok je sjeverni ćošak pretvoren u plažu (lido). Ostrvo je trebalo da bude memorijalni cemtar psvećen Josipu Brozu, ili da se na njega smjesti zoološki vrt sa Kalemegdana.
Ekosistem je u par navrata narušen. 2003. godine je na njemu održan muzički festival zbog čega su mnoge vrste životinja otišle,a veliki broj njih je i uginuo usljed jake buke. Međutim, vremenom su se vratile na ostrvo, pa je danas posjetiteljima omogućeno da uživaju u posmatranju ptica.

Na Kalemegdanu se nalazi prelijepi park oko kojeg su smješteni Rimski bunar, Česma Mehmed paše Sokolovića i Pobednik. U parku se nalaze klupe na kojima se prelijepo odmoriti. Često je odmaralište mnogih Beograđana.

U blizini se nalazi i turbe Damat Ali paše poginulog u bici pored Petrovaradina 1716. godine.

Zindan kapija su Mađari izgradili tokom 15. stoljeća. U početku je služila kao jako vojno utvrđenje, ali nakon šro je njen značaj opao počela se koristit kao tamnica. Sama riječ Zindan znači tamnica. Ovaj naziv je dobila nakon što su Beograd zauzele Osmanlije.

Slijedeća stanica u obilasku glavnog grada Srbije je naravno Skadarska ulica. Nalazi se u najstrožem centru Beograda, blizu Knez Mihailove ulice, ali i Narodnog pozorišta zbog čega su krajem 19. i početka 20. stoljeća u njoj živjeli mnogi glumci. Zadržala je uglavnom isti izgled kao u osmansko doba: slabo osvijetljena i popločana kaldrmom. Sami je prostor između kaldrma zaliven betonom. Tako je nastao stih:

"Noću kad je sitni sat,
ideš Skadarlijom, da polomiš vrat!"

Duž Skadarlije se nalaze restorani, u svakom tamburaši koji ugođaj čine još boljim. U nizu restorana se nalazi i poznati "Tri šešira".  U većini njiih je moguće tamburašima reći muzičku želju. Kada su čuli da smo iz Mostara, odabrali su da za nas odsviraju pjesme "Čudna jada od Mostara grada" i "Mostarski dućani".

Slijedeći dan je bio posvećen obilasku Kuće cvijeća, a zatim večernjem obilasku još nekih od poznatih beogradskih građevina.

Do Kuće cvijeća je najbolje doći taxijem. Jedna od njihovih stanica se nalazi na Terazijama. Možda je najbolje zamoliti taksistu da na putu do Kuće cvijeća i Dedinja pokaže i objasni neke od značajnih gradskih znamenitosti. Tako da se na putu do tamo mogu vidjeti zgrade oštećene za vrijeme NATO bombardovanja, Hram svetog Save, kao i mjesto ubistva Zorana Đinđića.

Bombardovanje NATO-a trajalo je 78 dana, od 24.3. do 10.6.1999.godine. Iako Beograd nije stradao u tolikoj mjeri kao Niš, Novi Sad ili Aleksinac, ipak su stradali mnogi objekti poput MUP-a, zgrade Generalštaba i zgrade Radio Televizije Srbije. Sve tri se nalaze u centru grada. 

Hram svetog Save je najveći pravoslavni hram na Balkanu u koji u isto vrijeme može stati 10 000 ljudi. Izgradnja crkve još nije u potpunosti završena iako je počela prije 80 godina, te bivala zaustavljena usljed komunizma, neimaštine i ratova. Ima velika zvona koja zvone na svaki puni sat, a ulaz je dozvoljen do večernjih sati. Postoji vjerovanje da su Turci na mjestu crkve spalili kosti Svetog Save, po čemu je hram i dobio ime, međutim kasnija istraživanja su dokazala da je ovo tumačenje netačno. Sveti Sava ili Rastko Nemanjić je bio sin srpskog vladara Stefana Nemanje i osnivač manastira Hilindar na Svetoj gori u Grčkoj. 1219. godine, nakon što je izvojevao autonomiju od Vizantije, osnovao je Srpsku pravoslavnu crkvu. Sveti Sava se smatra srpskim učiteljem , svecom i zaštitnikom škola i obrazovnih ustanova.

Kuća cvijeća je mjesto počivanja bivšeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita i njegove supruge Jovanke Budisavljević Broz. U isti kompleks Muzeja istorije Jugoslavije spadaju još i Stari muzej i  Muzej 25.maj.
Karte/naljepnice koštaju 400 dinara, za studente i đake 200 dinara. Sa naljepnicom Muzeja istorije Jugoslavije (MIJ) možete ući u sva tri muzeja koja čine ovaj kompleks. U muzejima je moguće pogledati 20-minuti film o životu Josipa Broza koji se iznova ponavlja. Njega definitivno preporučujem pogledati. Bio je veoma interesantan kako  mojim roditeljima, tako i meni, rođenoj dosta godina nakon njegove vladavine i Jugoslavije. Za obilazak Muzeja istorije Jugoslavije stoji na raspolaganju besplatno stručno vođenje u terminima 11 i 12 sati na engleskom, te 11.30 i 12.30 sati na srpskom jeziku. S tim da smo mi došli dosta ranije, čekati nam se nije isplatilo, pa smo se samo zaputili u obilazak kompleksa. Uz prijašnju pripremu na internetu (kao što je ova), ne bi trebao biti problem pogledati sve što ovaj kompleks nudi bez objašnjenja vodiča.

Zanimljiva je činjenica koju nam je rekao taksista, da u Kuću cvijeća dolazi najviše Slovenaca, što se ispostavilo tačnim. Samo za vrijeme dok smo mi bili tamo, 3 puna slovenska autobusa su stigla pred Kuću cvijeća.

Na jednom od foruma postoji informacija da je moguće slikanje sa Titovom pionirskom kapom i maramom. Ono nije moguće, osim ako iste ne kupite :) Ja sam imala veliku želju da se uslikam, pa mi je osoblje iz suvenirnice to jedva dopustilo. Pokazala sam im i internet stranicu gdje je rečeno da je slikanje moguće, na što su oni rekli da je to čista glupost i da takvo nešto ne praktikuju.

Dok se prolazi kroz kompleks naići ćete na mnoge skulpture i predivan park sa fonatnom, klupama i cvjećem koji se nalazi pred ulazom u Kuću cvijeća.

Mauzolej ili mjesto počivanja Josipa Broza i Jovanke Broz je napravljeno u formi staklene bašte koju su godinama čuvali vojnici. Od otvaranje Kuće cvijeća 1982. godine, pa sve do danas, objekat je posjetilo više od 17 500 000 posjetilaca. Danas je jedan od najposjećenijih mjesta u Beogradu, simbol jedne ideologije koja je obilježila naše prostore.

U prostoriji pored groba sa lijeve strane se nalazi soba sa Titovim štafetama i porukama i čestitkama koje su mu stizale svakog 25. maja. Ima ih preko 200 i različite su veličine, oblika, od različitih ljudi, organizacija i iz različitih gradova tadašnje Jugoslavije. Tu je postavljeno i Titovo odijelo. Slikanje sa štafetama je moguće. Odvojeno je njih desetak koje bijelom rukavicom možeze uzeti i slikati se.



  



Sa desne strane groba se nalazi još jedna prostorija u kojoj je moguće vidjeti izgled Titine kancelarije, kao i pročitati historiju izgradnje Kuće cveća i postotak posjećenosti od njenog otvaranja do danas. Posebno zanimljiva je i multimedijalna knjiga sjećanja koju je moguće prelistati sa svim komentarima sve od 1982. pa do danas.
Među stranicama iz 1984. godine, tata je našao komentare i posvetu Titu od igrača Veleža i njegove uprave koji su nakon utakmice posjetili Kuću cveća.








U muzeju 25. maj je moguće vidjeti sve poklone koje je Tito dobijao za vrijeme svog života, iz različitih država, od različitih predsjednika. Pored svakog je napisano vrijeme primanja, te ime osobe koja mu je poklon poslala. Na sredini ove prostorije se nalazi raspored štafeta-od prve štafete, pa sve do posljednje, kao i imena ljudi koja su štafetu predala.

 

 


U slijedećoj prostoriji je izložena fotelja na kojoj je Tito sjedio. Pored nje se moguće slikati, ali je sjedenje zabranjeno. Tu je i njegova komoda, te još neki pokloni koje je dobijao iz cijele Jugoslavije. Jedan od njih je tanjir sa motivom Starog mosta, koji  je jednom prilikom dobio kao poklon grada Mostara.

 

 

Obilaskom ove tri građevine završava se putovanje kroz Jugoslaviju i Titov život. Ova posjeta je definitvno jedna od najboljih iskustava u mom životu u kojoj sam i mnogo toga naučila.
Valja spomenuti da se Kuća cveća nalazi na Dedinju, kvartu Beograda u kojem imaju vile mnoge pozmate face estradne i sportske scene.

Dalje, ostaje još nekoliko stvari za obići.

Terezijski trg je jedan od najvažnijih beogradskih trgova koji je dobio ime po mnogobrojnim vodenim tornjevima postavljenim na njemu prije 200 godina. Između ostalog, tu je fontana izgrađena 1860. godine da bi obilježila vladavina princa Miloša Obrenovića, sa čije se lijeve i desne strane nalaze dva najznačajnija beogradska hotela- Hotel Moskva i Hotel Balkan. U Hotelu Moskvi se poslužuju poznate moskovske šnite, kao i ostali raznovrsni kolači. Veoma su ukusni i vrijedi ih probati :)

U blizini stoji i Palata Albanija, izgrađena 1937. godine, zgrada poznata kao prvi neboder u Beogradu, te najviša zgrada Balkana prije 2. svjetskog rata.

Slijedeći važan trg je Trg Republike. Poznat je kao glavno mjesto sastajališta Beograđana, kao i po statui konja na kojem jaše princ Miloš Obrenović. Na trgu se nalaze i Narodno pozorište i Narodni muzej, ali zbog rekonstrukcije njihove postavke nisu za posjetu.

Dom narodne skupštine je mjesto donošenja najznačajnih odluka za histroiju nove Srbije. Građevina izgrađena 1936. godine, bila je simbol nestabilnosti i loše ideologije tokom devedesetih godina prošlog vijeka. Dom narodne skupštine je sjedište državnog parlamenta, ali i vrijedan spomenik kulture u čijoj su izgradnji učestvovale mnoge poznate arhitekte. Ispred nje se nalazi skulptura Igrali se konji vrani skulptora Tome Rosadića.

Stari i novi dvor leže nasuprot zgradi skupštine. Ako se leđima okrenete prema skupštini, Stari dvor će se nalaziti sa vaše desne strane. Izgrađen je između 1882. i 1884. godine, a koristila ga je porodica Obrenović. U vrijeme izgradnje trebalo je da bude najveća građevina od bilo koje druge srpske građevine. Ipak, iako smatrana jednom od najljepših primjera akademizma u Srbiji, ona je mjesto jedog od najgroznijih ubistava u historiji Srbije kada su smaknuti tadašnji kralj Aleksandar i kraljica Draga u noći između 28. i 29. maja 1903. godine. Danas se u Starom dvoru nalazi kabinet gradonačelnika i sjedište gradske vlade.

Novi dvor je po naređenu kraljevske porodice Karađorđević bila njihova rezidencija. Izgrađen je znatno kasnije od starog dvora, između 1911. i 1912. godine. Nakon što je služila kao muzej, a zatim 1948. godine postala dom skupštine Srbije, danas je građevina u kojoj se nalazi kancelarija predsjednika Srbije.

Tokom Boravka u Beogradu sigurno morate naići na Trg Slaviju. To je najbrži, najprometniji i najluđi kružni tok u gradu. Zanimljiva je priča da je grupa japanskih turista nekoliko sati posmatrala kružni tok ne bi li shvatila kako funkcioniše i to bez saobraćajnih nesreća. Naselje Slavija je dobilo ljepši izgled kada je Englez Francis Mekenzi kupio veliki komad zemlje te je izdjelio i prodao drugima. Prije toga je ovo bilo mirno područje na kojem su letjele divlje patke, a Beograđani dolazili da love. Tokom proteklih decenija Slavija se razvila u veliki kružni tok u koji se ulijeva 7 bulevara i ulica. Na njemu je izgrađen i prvi McDonald's rastoran u istočnoj Evropi.

Za kraj, za sve šopingholičare, super mjesto-tržni centar Ušće. Nalazi se u blizini Brankovog mosta. U njemu ćete posjetiti puno dobrih prodavnica sa pristupačnim cijenama.

Postoji još jedno mjesto vrijedno spomena-Ada ciganlija i Most na Adi. Nažalost. nismo obišli Adu Ciganliju, a po vraćanju u Mostar smo prešli preko novosagrađenog mosta. Kako su nam rekli u hotelu, Adu Ciganliju je najbolje posjetiti navečer jer ćete tada imati potpun doživljaj i ugođaj.

I to je to za prvo beogradsko iskustvo :D Beograd kao grad me se dojmio; mnogo turista, kafića, restorana, građevina, muzeja...  Naravno, Kuću cveća ću definitivno nositi kao najveću i najljepšu uspomenu sa ovog putovanja.

LJUBLJANA I BLED

Za vikend za Valentinovo ne postoji bolja opcija odlaska na kratko a slatko putovanje nego u Sloveniju.
Put do Slovenije autobusom traje otprilike 7 sati. Najbolji izbor je noćna vožnja i u odlasku i u polasku jer na taj način se ne gubi dan, a uspije se obići dosta znamenitosti.

Ljubljana je glavni i najveći grad Slovenije. U posljednje vrijeme je poznato turističko odredište turistima širom Evrope. Proglašena je ekološkim gradom i jednim od najčistijih evropskih gradova. 

Kroz grad protiče rijeka Ljubljanica, za koju se vežu različite legende.

Znak Ljubljane je zmaj ili, kako ga Slovenci nazivaju, Zmajček. Za zmaja se vežu različite legende, Najpoznatiji je po tome što je napadao grčke mitske junake a jedina osoba koja ga je uspjela savladati je bio Jason.  Otada je postao simbolom grada i ukras svih važnijih spomenika i trgova.

Ljubljana  nije velika i potrebno je najviše jedan dan da se obiđu sve njene poznate znamenitosti.
Moj obilazak Ljubljane je trajao samo nekoliko sati, od 18 do 22 sata i za to vrijeme sam uspjela vidjeti sve važnije stvari. Naravno, veliku ulogu je odigrao i vodič koji nam je preporučio nekoliko znamenitosti da obiđemo za koje ustvari jako malo ljudi zna ali su prezanimljive.

Jedna od njih je bivši zatvor JNA koji je renoviran u moderan hotel u Metelkovoj ulici. U njemu su boravili osumnjičeni za špijunažu SFRJ, partizani, ilegalci tokom Drugog svjetskog rata kada je zatvor bio pod upravom Gestapa. Danas je cijeli taj dio preuredjen i oslikan različitim grafitima od strane mnogih umjetnika širom svijeta. Predstavlja unikatan prostor na kojem se slobodno možete izražavati, a navečer, posebno u ljetnim mjesecima, na tom mjestu se sakupe umjetnici iz cijelog svijeta i druže se.
 



Svega nekoliko minuta pješice je udaljen centar grada, ujedno i jedino turističko mjesto u gradu.

Od trgova i mjesta za sastajanje, najpoznatiji je Prešernov trg.

Na njemu se nalazi crkva Marijina Uznesenja i Prešernov spomenik. Na spomeniku se nalazi skulptura gole zenske osobe zbog čega su se sa lijeve strane, između njega i crkve, posađene tri vrbe da bi, kada procvjetaju, mogle sakriti kip žene s obzirom na blizinu crkve. Malo niže u poprečnoj ulici, na jednoj od kuća se može vidjeti bista žene za koju se smatra da je Prešernova ljubavnica. Sa tog mjesta se odlično vidi spomenik, pa legenda kaža da je tu postavljena da bi nadgledala Prešerna čak i u zagrobnom životu.

Pored spomenika se nalazi Tromostovje, odnosno tri mosta u jednom.Na samom početku je postojao samo jedan most, ali zbog kasnijih potreba stanovništva sagrađena su još dva. Ovaj most predstavlja jedno od poznatih ljubljanskih znamenitosti.
Inače, šetajući Ljubljanom sam naišla na mnogo mostova na kojima zaljubljeni ostavljaju katance sa svojim imenima. Svi oni se nalaze u blizini i izgledaju predivno, posebno navečer.





U jednoj poprečnoj ulici tzv "Ribarska ulica" se  nalazi zanimljivo popločan pod. Smatra se da su ribari uvijek prolazii tom ulicom kad bi ostvarili dobar ulov.

 Također, u blizini se nalazi i Mestni trg sa zgradom vijećnice i Robbovom fonatnom koja simbolizira tri rijeke: Savu, Krku i Ljubljanicu. Pored ovih nekoliko nezaobilaznih stvari, može se posjetiti i još nekoliko građevina, uglavnom crkvi na koje ćete naići šeajući po starom jezgru grada ili uz rijeku Ljubljanicu. 

Definitivno preporuka za sve je posjeta Ljubljanskom gradu do kojeg se može doći žičarom ili pješice stepenicama koje počinju u blizini gradske tržnice. Mislim da je najbolje da se popnete žičarom a spustite pješice (put otprilike traje 15-ak minuta). Karta za žičaru se može kupiti u jednom pravcu ili u oba pravca i košta nekoliko eura. 

U Ljubljanskom gradu se nalaze Grajsko dvorišće, Grajska kapela sv.Jurija i Razgledni stolp. Rezgledni stolp je toranj sa kojeg se pruža prekrasan pogled na grad i šire. Također, u Ljubljanskom gradu se može popiti i kafa u jednom od kafića.



Još bi trebalo spomenuti nekoliko zanimljivih stvari o glavnom gradu Slovenije.
Poznata je po Horse Burgeru koji se može naći u svim boljim Fast Food restoranima, ali najbolji je na Tivoliju (nisam ga probala, ali svi oni koji jesu kažu da nije loše) :)
Ali zato poslastica po kojoj lično pamtim Ljubljanu i koju bih preporučila svim ljudima koji se odluče posjetiti ovaj grad jeste Puffy,  odličan desert, sličan muffinima koji košta nekoliko eura a može se kupiti u centru grada, u Čopovoj ulici 14.



Slijedeći dan sam provela na Bledu. Iako je bilo kišovito vrijeme, ipak nije pokvarilo ugođaj i ljepotu tog divnog slovenskog jezera i prirode.

Od Ljubljane do Bleda je otprilike sat vremena vožnje. Na sredini jezera se nalazi otok, tačnije crkva sa velikim brojem stepenica za koju se veže legenda da, ako mladoženja mladu ponese uz sve stepenice ni jednom se ne zaustavljajući, da će im to donijeti sreću. Do crkve se može doći malim čamcima. Iznad jezera,na litici se nalazi dvorac sa kojeg se pruža pogled na Bled i Bledsko jezero. Zbog vremenskih neprilika nisam mogla obići ni ostrvo sa crkvom,niti dvorac, ali svima onima koji odu preporučujem da obiđu makar dvorac jer pogled i fotografije nastale na njemu pružaju nezaboravan ugođaj.
Moram spomenuti i kremšnitu koje je jedno od najukusnijih kolača koje sam ikad probala. Preporučujem i nju u hotelu koji se nalazi odmah uz obalu Bledskog jezera.