ZADAR

Ne mogu opisati koliko me se Zadar dojmio. Nije veliki grad, ali uspomene koje ostavlja su definitivno nezamjenjive. Ne treba mnogo vremena da se obiđe, svega nekoliko sati, ali preporučujem ostanak barem na jednu noć jer je tada Zadar posebno "živ" i zanimljiv. O svemu tome ću ispričati dalje u blogu. Pa počnimo :)

Od Mostara do Zadra je potrebno oko 4-4 ipo sata. Nekima će možda biti i još kraće, ali s obzirom na vremenske uslove koji su nas pratili većinu puta i s obzirom na  duže pauze koje smo pravili, nama je bilo potrebno malo manje od 4 ipo sata.

Odsjeli smo u samom centru grada, parking je bio javni, nedaleko od apartmana, pa smo bili u mogućnosti sve obići pješke. Dakle, turistički obilazak Zadra se svodi na stari grad. Ukoliko budete imali kartu starog grada, činit će vam se kao veliko područje koje je nemoguće temeljito obići za jedan dan, ali za taj obilazak će trebati zaista samo nekoliko sati. Što naravno, opet ponavljam, ne umanjuje njegovu ljepotu.

Ono na šta ćete naići u starom gradu je sigurno Trg pet bunara. Osnovan je 1574. godine. Na njegovom mjestu je nastala velika cisterna za pitku vodu sa pet ukrasnih vijenaca (bunara). Trg je okružen Kapetanovom kulom i  srednjovjekovnim zidom sa zapadne strane, te Gradskim perivojem na bastionu Grimani sa istočne strane.



Bastion Grimani je nastao 1537. godine, a projektovao ge je veronski renesanski arhitekta Michaele Sanmicheli. Početkom 19. stoljeća izgubio je na vojnom značaju, pa je na njemu nastao Perivoj kraljice Jelene Madijevke. To je najstariji javni gradski perivoj u Hrvatskoj svečano otvoren 16.septembra 1829. godine. Podigao ga je tadašnji vojni upravitelj grada barun Ludwig Franz von Welden.

Dalje, slijedi Forum.
Forum je trg koji se nalazi ispred crkve sv. Donata i Nadbiskupske palače, a na kojem se odvijao cjelokupni javni život za vrijeme rimskog carstva. Podignut je prema pravilima rimskog urbanizma između 1. stoljeća p.n.e. do 3. stoljeća n.e.

Trg se sastoji od prostranog pločnika koji je sa tri strane sa po 2 stepenice odvojen od trijemova pod kojima se nekad prilazilo tabernama. One su činile niz pravilnih boksova namijenjenih trgovini i zanatu. Iznad trijemova je imao i galerije, pa se smatra jednim od najrazvijenijih antičkih trgova na Jadranu. Osim što je najrazvijeniji, zadarski forum je i jedan od najvećih jadranskih foruma sa širinom od 45 metara i dužinom od 90 metara. Smatra se da je njegova izgradnja počela već u dvadesetim godinama 1. stoljeća nove ere čemu svjedoči natpis sa imenom Augustovog prokonzula na vijencu zdenca s Foruma.

Na južnoj strani Foruma se nalazila gradska dvorana namijenjena mnogim javnim funkcijama. Na zapadnoj strani se nalazio kapitol sa hramom posvećen Minevri, Junioni i Jupiteru. Ispod kapitola su bili javni žrtvenici, pretpostavlja se i govornica, kao i dva trijumfalna stuba od kojih je danas sačuvan samo jedan. U srednjem vijeku su služili kao "stup sramote".
Tokom kasne antike počinje izgradnja kršćanskih građevina, u ranom srednjem vijeku izgrađena je i crkva sv. Donata, čime se razorio sklop ranijih građevina. Tokom historije cijeli je kompleks do temelja porušen.
  

Tokom mog obilaska Zadra,odmah uz Forum su stajala dvojica Indijanaca koja su divno svirala i pjevala. Turisti su se okupljali oko njih, napravili su pravi mali koncert, pa sam i sama uživala u njohovoj pjesmi i muzici skoro pola sata. Ako naiđete na njih obavezno stanite i poslušajte ih.




Nakon historijskog obilaska dobro je otići na Narodni trg i odmoriti se u jednim od brojnih kafića.
Narodni trg je odavno sjedište javnog života Zadra. Na njemu su smještene Gradska straža (1562.) Gradska loža (13.stoljeće-1565.), Gradska vjećnica (1934), crkva sv. Lovre, palača Ghirardini, te brojne kafane za koje se vežu posebne priče. Prvu zadarsku kafanu je otvorio Josip carceninga, prvi proizvođač Maraschina, 1730.godine.
1860. godine se otvara Caffe del Casino koju je otvorio tvorničar Antonio Cosmacendi, a koja će nakon modernizacije 1892. godine postati Kafana od zrcala. I danas je Narodni trg pun kafića što čini ovo mjesto ugodnim mjestom za susrete i sve važne događaje. Upravo se na njemu dočekuju sportaši i druge poznate ličnosti. Na njemu je priređen i veličanstven doček zadarske Grupe Riva poslije njihove pobjede na Evroviziji 1989. godine.
Posebno zanimljiv je  i Veliki kandelabar koji je na trgu postavljen na stotu godišnjicu prve električne sijalice u Zadru, a replika je starog kandelabra iz 1894. godine.



Na Narodnom trgu službeo počinje i ulica Kalelarga, odnosno Široka ulica. Ulica je nastala vjerovatno za vrijeme rimskog carstva kada je tadašnji urbanizam zahtijevao izgradnju nekoliko većih uzdužnih ulica i većeg broja poprečnih koje su grad dijelile u pravougaone insule. U blizini se nalazi Ulica Elizabete Kotromanić kojom se već u 15. stoljeću trčala alka na konjima. U 16. stoljeću ulica je po prvi put osvjetljena. Drevna Kalelarga je nažalost uništena tokom bombardovanja 1943. i 1944. godine kada je uništen veći dio starog grada. Velikim njezinim dijelom nije se moglo prolaziti sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je rekonstruisana u sadašnjem obliku.
Za Zadrane Kalelarga nije samo glavna ulica grada, nego i mjesto najvažnijih događaja, manifestacija i sastajanja kroz dugu historiju, kao i mjesto prvih ljubavi. Upravo se smatra da su na Kalelargi počele i završile mnoge ljubavne priče kroz generacije Zadrana. Kalelarga je i opjevana kao rijetko koja ulica, a ima čak i svoju himnu- pjesmu Tomislava Ivčića koja se pjeva vrlo rado, ne samo u Zadru nego i šire.

Eh sada slijedi meni najdraži dio Zadra. Morate ga obići i po danu, ali obavezno i navečer.
Morske orgulje su smještene u blizini novog pristaništa za cruisere na zadarskoj rivi. Prepoznatljive su po sedamdeset metara dugim stepenicama uz obalu, podijeljenih u sedam desetmetarskih dijelova, ispod kojih je, na razini najnižeg mora oseke, okomito na obalu ugrađeno 35 polietilenskih cijevi različitih dužina, promjera i nagiba koje se završavaju u kanalu (servisnom hodniku). Zrak potisnut valom vodi se iz šireg u uži profil, kako bi donio ubrzanje i proizveo zvuk u zviždaljkama smještenim u hodniku ispod obalne šetnice, odakle zvuk kroz otvore u kamenu izlazi na šetnicu. Instrument ima sedam klastera po pet biranih tonova izvedenih iz matrice dalmatinskog klapskog pjevanja. Sama jačina muzike zavisi od jačine valova, plime ili oseke, što utiče na to da je pjesma orgulja unikatna i neponovljiva.

Na kaskadama se okuplja veliki broj turista. Preporučujem i Vama da barem na kratko sjednete uz obalu mora i slušate taj divni zvuk zadarskih morskih orgulja.



Nakon orgulja slijedi Pozdrav Suncu, djelo istog arhitekte Nikole Bašića. Sastoji se od 300 staklenih ploča koje čine krug prečnika 22 metra. Ispod staklenih ploča se nalaze fotonaponski solarni moduli preko kojih se ostvaruje veza sa Suncem, s istom simbolikom kao i kod orgulja, da se ostvari veza sa prirodom. Fotonaponski moduli apsorbiraju sunčevu energiju i potom je pretvaraju noću u električnu, pri čemu se ploče osvjetljavaju različitim bojama, periodično ih mijenjajući. Čitav sistem je povezan sa Morskim orguljama čiji se zvuk transportira u svjetlosnu igru. Na informativnom zaslonu očitava se trenutačna proizvodnja električne energije, za koju se očekuje da će godišnje iznositi oko 46 500 kW pri čemu bi se mogla strujom opskrbiti cijela Riva.
Instalacija će se u stvaranju svjetlosnih efekata moći prilagođavati različitim prigodama.

Na Pozdravu Sunca fotografije ne mogu ispasti loše. Noću posebno ispadaju efektne.



Posebno lijep ugođaj je gledati zalazak Sunca, za koji je Hitchcock rekao da je najljepši na svijetu. I sigurno je bio u pravu. Ogroman broj turista je došlo da snimi, slika ili jednostavno uživa u tom divnom prizoru. Nakon zalaska Sunca, kada padne noć, odlazak na Pozdrav Suncu je obavezan.
Ustvari, mislim da ću Zadar prije svega pamtiti po noćnom obilasku. Jer uspomene koje stvara taj veličanstveni zalazak Sunca i taj veličanstveni spektar boja nastao sunčevom energijom su nezaboravne. Onda idući dan, za kraj, odlazak u tržni centar Supernova će još više začiniti ovaj super provedeni vikend u sigurno najljepšem jadranskom gradu.

BEOGRAD

Jedan divan izlet sa roditeljima za završetak 1. razreda srednje škole. Već odavno mi je bila želja, posebno mami, da obiđemo glavni grad Srbije, prije svega zbog Kuće cvijeća i Josipa Broza. Naš izlet je trajao 3 dana; došli smo u petak u 14 sati, a pošli u nedjelju u jutarnjim satima.

Iz Mostara do Beograda je otprilike 460 km , a  potrebno je 7 sati vožnje računajući manje pauze. Mislim da postoji više načina na koje se može automobilom stići do Beograda, ali mi smo, odnosno tata je :) , odabrao put preko Sarajeva, Romanije, Han pijeska, Sokoca, Zvornika, Leskovca i Šabca. U povratku smo zaobišli Sokolac i Romaniju, pa smo išli na Kladanj i Olovo, ali definitivno svima preporučujem barem jednom da prođu kroz Romaniju jer priroda tamo ostavlja bez daha. Odlično je i za fotografisanje, bez mnogo saobraćaja, priroda, šume, nepregledna polja sa jedne i druge strane na kojim se ponekad pojavi neko stado ovaca, sređene kućice i dvorišta.

Romanija

Romanija

Ovakav krajolik se ponovo javlja u Srbiji neposredno poslije prelaska granice. Sada su tu zasađene velike površine kukuruza i suncokreta, a na cesti se povremeno mogu vidjeti kočije sa konjima. U Šabcu uz cestu postoje štandovi sa hranom, odjećom, obućom..., nešto slično pijaci, Tu smo na povratku uzeli lubenicu, za koju moj tata kaže da su za vrijeme njegove mladosti uvijek bile najbolje. I upravu je. Ako vam u autu ostane prostora, obavezno svratite i kupite je.

Navigaciju preporučujem na ulasku u Beograd. Mi smo je stavili tek na izlasku iz Šabca jer do tada nije ni bilo potrebe da se koristi. Na autoputu je također dosta dobro označeno, s tim da se u jednom trenutku počinju pojavljivati znakovi za skretanje na kojima piše Beograd, ali oni vrijede samo za skretanje na aerodrom. Autoput je koštao 125 dinara, što odgovara otprilike 1 KM.

Naš smještaj je bio u blizini Knez Mihailove ulice. To je najpoznatije beogradsko šetalište u čijoj blizini se nalazi Kalemegdan, Trg Republike, Narodno pozorište, Narodni muzej. U njoj su smješteni mnogi kafići. kiosci sa fast food-om, kao i prodavnice odjeće i obuće, najpoznatiji H&M.

Odmah po dolasku smo obišli Knez Mihailovu ulicu i Kalemegdan.

Kalemegdan je danas mirno područje, savršeno za poslije podnevni odmor i turističko odredište za fotografisanje sa prelijepim pogledom na cijeli Beograd, ali u prošlosti je bilo mjesto na kojem je preko 6 miliona ljudi poginulo u krvavim bitkama.
Kroz historiju je imao nekoliko poznatih imena: Brdo za razmišljanje, Kuća ratova, Zid hrišćanstva, Kapija ratova i Kuća slobode. Današnje ime je nastalo od turskih riječi kale što znači tvrđava i megdan, u prijevodu polje.

Beogradska tvrđava je jedna od najstarijih tvrđava na svijetu čiji su pojedini ostaci stari i preko 600 godina. Uz nju, na mjestu gdje se nalazi poznata statua Pobednik, pruža se prelijep pogled na ušće rijeka Save i Dunava. Danas je to park koji se sastoji  od 4 dijela: Velikog i Malog Kalemegdana koji zajedno čine Kalemegdanski park, kao i od Gornjeg i Donjeg grada. Smatra se da je sagrađena u 1. vijeku nove ere kada seromsko vojno utvrđenje izgradilo na njenom mjestu.

Na ulazu u Kalemegdan se nalaze male suvenirnice, kao i voz otvorenog tipa koji možete iznajmiti da bi vas provozao po tvrđavi. Meni posebno zanimljiv je Vojni muzej i izložba tenkova i drugog oružja raznih svjetskih sila. Njihov obilazak je besplatan, dok se ulaz u muzej pored naplaćuje. Tu su i teniski i košarkaški tereni, zabavni park, spomenici, česme, fontana, Galerija Prirodnjačkog muzeja, restoran, a zanimljive su i Dizdareva kula koja je danas opservatorij, te Kula Nebojša u kojoj se nalaze tamnice, danas pretvorene u izložbeni prostor.

Na Kalemegdanu postoji mnogo stvari koje se mogu obići. Opisat ću po redu, od ulaza, samo one koje sam obišla.

Na samom ulazu u park se nalazi kameni spomenik koji oslikava trenutak kada su Turci  prije svog odlaska, 1867. godine, nakon neuspjelih diplomatskih ili ratnih pokušaja srpskih vladara da oslobode Beograd, predali Srbima ključeve grada.

Dalje je smještena fontana Ribar interesatna po tome što se identična nalazi i u Zagrebu nakon što je do kipara Simeuna Roksandića stigla informacija da je brod u kojem se nalazila njegova statua potonuo.

Spomenik zahvalnosti Francuskoj je podignut 1930. godine i posvećen je francuskom narodu i njihovoj pomoći u toku Prvog svjetskog rata. Sastoji se od skulpture žene sa mačem koja simnolizuje Francusku kako trči prema Srbiji u pomoć. dok su u kameno postolje ugravirane 2 slike: "Žena sa djetetom" koja predstavlja pomoć Sorbone u obrazovanju i "Ratnici" koji simbolizuju srpske i francuske vojnike za vrijeme Prvog svjetskog rata.
Zbog povezanosti ove dvije države, dugo vremena je francuski jezik bio drugi govorni jezik u Srbiji. Međutim za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini kada su francuski mediji vodili anti-srpsku kampanju, a zatim i učestvovali u NATO bombardovanju, Beograđani su u znak protesta zavili spomenik u crno platno i stavili znak "Vječna slava Francuskoj koje više nema". 2000. godine dolaskom demokratske vlasti u Srbiju, odnosi između dvije države su ponovo obnovljeni, a platno i natpis su uklonjeni.

Karađorđeva kapija spaja Veliki Kalemegdan sa Gornjim gradom. Karađorđe, vođa Prvog srpskog ustanka, je prošao kroz ovu kapiju 1807. godine nakon napada na tvrđavu. Zanimljivo je da je Karađorđe, što na turskom znači Crni Đorđe, bio trn u oko Osmanlijama koji su demolirali ovu kapiju, ali je ona ubrzo obnovljena.

Stambol kapija stoji na ulazu u Gornji grad i predstavlja glavnu kapiju jugoistočne strane tvrđave. Od ove kapije, sagrađene 1750. godine je vodio put ka Stambolu (danas Istanbul). Ima dupla vrata ojačana gvožđem unutar kojih se nalazi nekoliko prostorija, danas preuređenih u suvenirnicu i info pult. Ispred ovih vrata su Osmanlije predale ključeve grada princu Mihailu što je simbolički označilo kraj osmanske vladavine na ovim prostorima.

Prije gore spomenutog Vojnog muzeja se nalazi Sahat kapija i kula čija je izgradnja počela za vrijeme Austrijanaca, a završena za vrijeme Osmanlija u 18. stoljeću. Sahat kula je jedna od rijetkih građevina koja je od samog početka zadržala svoj autentičan izgled. Izgradnju i jednog i drugog objekta je predvodio poznati venecijanski graditelj Andreo Kornaro.

Rimski bunar je meni najzanimljvije mjesto na Kalemegdanu. Iako smo imali kartu, mi njegovo precizno mjesto nismo mogli naći. Ali priča o ovom bunaru je fascinantna i zbog toga ću je ispričati.
Čak i sam Alfred Hičkok je rekao da je rimski bunar jedno od najjezivijih mjesta koje je vidio. Niko sa sigurnošću ne može utvrditi njegovu starost, kao ni funkciju. Smatra se da nije služio baš kao bunar jer nije još otkriven način na koji voda dolazi do njega, Kada su Osmanlije došle u Beograd postigle su dogovor sa mađarskom vojskom da se preda, a da će zauzvrat dobiti novac. Vijest o izdaji brzo je došla do Mađarske koja zatim šalje vojsku da se bori. 37 izdajica koje su pristale na ovaj sporazum sa osmanskom vojskom je bačeno u bunar s ciljem da tamo umro od gladi. S obzirom da se to nije dogodilo, bacili su im noževe da se međusobno poubijaju.

Rimski bunar nikada nije detaljno istražen. Bilo je pokušaja da se iskopa kanal od dna bunara do Save, ali se od toga odustalo zbog tvrdog terena. Priča se da su njemački ronioci pomoću plana podzemnog Beograda kojeg su dobili od Austrijanaca pokušali istražiti tunele bunara. Ta istraživanja su izgleda bila uspješna jer je njemačka vojska uspjela pobjeći tunelima nakon dolaska ruske vojske u Beograd. Ipak taj put je bio fatalan za dvojicu njemačkih ronioca čija tijela nikada nisu pronađena. Smatra se da je bunar sifonima povezan sa rijekom, te da ih je on usisao i izbacio negdje u rijeku.
Nekoliko filmova je inspirisano misterijama Rimskog bunara.

Spomenik Pobednik je posvećen pobjedama nad turskom i austrougarskom imperijom. Pobjednik u jednoj ruci drži goluba, a u drugoj mač, te je u potpunosti gol zbog čega je postavljen na tvrđavi, na najudaljenijoj tački u gradu umjesto na Terazijama gdje je prvobitno trebao biti postavljen. Danas je najznačajnije turističko odredište, posebno zbog divnog pogleda na ušće Save i Dunava.

Česma Mehmed paše Sokolovića se nalazi pored sjeverozapadnog bedema. Podigao ju je Mehmed paša Sokolović u drugoj polovini 16. stoljeća. U to vrijeme Beograd je imao razvijenu vodovodnu mrežu, čiji je jedan krak napajao Gornji grad. Smatra se da je česma služila i za napajanje vodom džamije sultana Sulejmana koja se nalazila u blizini. Korito je napravljeno od kamenih ploča spojenih gvozdenim spajalicama i sačuvano je u potpunosti. Malo niže od česme se pruža još jedan divan pogled na Dunav i ostrva na njemu.

Veliko i malo ratno ostrvo imalo je važnu ulogu u osvanju i odbrani Beograda. Dugo vremena se smjenjivala vlast nad ovim ostrvima, pa su u jednom trenutku njime vladali i Turci i Austrijanci. Na Velikom ostrvu se nalazi rezervat ugroženih vrsta ptica i divljači dok je sjeverni ćošak pretvoren u plažu (lido). Ostrvo je trebalo da bude memorijalni cemtar psvećen Josipu Brozu, ili da se na njega smjesti zoološki vrt sa Kalemegdana.
Ekosistem je u par navrata narušen. 2003. godine je na njemu održan muzički festival zbog čega su mnoge vrste životinja otišle,a veliki broj njih je i uginuo usljed jake buke. Međutim, vremenom su se vratile na ostrvo, pa je danas posjetiteljima omogućeno da uživaju u posmatranju ptica.

Na Kalemegdanu se nalazi prelijepi park oko kojeg su smješteni Rimski bunar, Česma Mehmed paše Sokolovića i Pobednik. U parku se nalaze klupe na kojima se prelijepo odmoriti. Često je odmaralište mnogih Beograđana.

U blizini se nalazi i turbe Damat Ali paše poginulog u bici pored Petrovaradina 1716. godine.

Zindan kapija su Mađari izgradili tokom 15. stoljeća. U početku je služila kao jako vojno utvrđenje, ali nakon šro je njen značaj opao počela se koristit kao tamnica. Sama riječ Zindan znači tamnica. Ovaj naziv je dobila nakon što su Beograd zauzele Osmanlije.

Slijedeća stanica u obilasku glavnog grada Srbije je naravno Skadarska ulica. Nalazi se u najstrožem centru Beograda, blizu Knez Mihailove ulice, ali i Narodnog pozorišta zbog čega su krajem 19. i početka 20. stoljeća u njoj živjeli mnogi glumci. Zadržala je uglavnom isti izgled kao u osmansko doba: slabo osvijetljena i popločana kaldrmom. Sami je prostor između kaldrma zaliven betonom. Tako je nastao stih:

"Noću kad je sitni sat,
ideš Skadarlijom, da polomiš vrat!"

Duž Skadarlije se nalaze restorani, u svakom tamburaši koji ugođaj čine još boljim. U nizu restorana se nalazi i poznati "Tri šešira".  U većini njiih je moguće tamburašima reći muzičku želju. Kada su čuli da smo iz Mostara, odabrali su da za nas odsviraju pjesme "Čudna jada od Mostara grada" i "Mostarski dućani".

Slijedeći dan je bio posvećen obilasku Kuće cvijeća, a zatim večernjem obilasku još nekih od poznatih beogradskih građevina.

Do Kuće cvijeća je najbolje doći taxijem. Jedna od njihovih stanica se nalazi na Terazijama. Možda je najbolje zamoliti taksistu da na putu do Kuće cvijeća i Dedinja pokaže i objasni neke od značajnih gradskih znamenitosti. Tako da se na putu do tamo mogu vidjeti zgrade oštećene za vrijeme NATO bombardovanja, Hram svetog Save, kao i mjesto ubistva Zorana Đinđića.

Bombardovanje NATO-a trajalo je 78 dana, od 24.3. do 10.6.1999.godine. Iako Beograd nije stradao u tolikoj mjeri kao Niš, Novi Sad ili Aleksinac, ipak su stradali mnogi objekti poput MUP-a, zgrade Generalštaba i zgrade Radio Televizije Srbije. Sve tri se nalaze u centru grada. 

Hram svetog Save je najveći pravoslavni hram na Balkanu u koji u isto vrijeme može stati 10 000 ljudi. Izgradnja crkve još nije u potpunosti završena iako je počela prije 80 godina, te bivala zaustavljena usljed komunizma, neimaštine i ratova. Ima velika zvona koja zvone na svaki puni sat, a ulaz je dozvoljen do večernjih sati. Postoji vjerovanje da su Turci na mjestu crkve spalili kosti Svetog Save, po čemu je hram i dobio ime, međutim kasnija istraživanja su dokazala da je ovo tumačenje netačno. Sveti Sava ili Rastko Nemanjić je bio sin srpskog vladara Stefana Nemanje i osnivač manastira Hilindar na Svetoj gori u Grčkoj. 1219. godine, nakon što je izvojevao autonomiju od Vizantije, osnovao je Srpsku pravoslavnu crkvu. Sveti Sava se smatra srpskim učiteljem , svecom i zaštitnikom škola i obrazovnih ustanova.

Kuća cvijeća je mjesto počivanja bivšeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita i njegove supruge Jovanke Budisavljević Broz. U isti kompleks Muzeja istorije Jugoslavije spadaju još i Stari muzej i  Muzej 25.maj.
Karte/naljepnice koštaju 400 dinara, za studente i đake 200 dinara. Sa naljepnicom Muzeja istorije Jugoslavije (MIJ) možete ući u sva tri muzeja koja čine ovaj kompleks. U muzejima je moguće pogledati 20-minuti film o životu Josipa Broza koji se iznova ponavlja. Njega definitivno preporučujem pogledati. Bio je veoma interesantan kako  mojim roditeljima, tako i meni, rođenoj dosta godina nakon njegove vladavine i Jugoslavije. Za obilazak Muzeja istorije Jugoslavije stoji na raspolaganju besplatno stručno vođenje u terminima 11 i 12 sati na engleskom, te 11.30 i 12.30 sati na srpskom jeziku. S tim da smo mi došli dosta ranije, čekati nam se nije isplatilo, pa smo se samo zaputili u obilazak kompleksa. Uz prijašnju pripremu na internetu (kao što je ova), ne bi trebao biti problem pogledati sve što ovaj kompleks nudi bez objašnjenja vodiča.

Zanimljiva je činjenica koju nam je rekao taksista, da u Kuću cvijeća dolazi najviše Slovenaca, što se ispostavilo tačnim. Samo za vrijeme dok smo mi bili tamo, 3 puna slovenska autobusa su stigla pred Kuću cvijeća.

Na jednom od foruma postoji informacija da je moguće slikanje sa Titovom pionirskom kapom i maramom. Ono nije moguće, osim ako iste ne kupite :) Ja sam imala veliku želju da se uslikam, pa mi je osoblje iz suvenirnice to jedva dopustilo. Pokazala sam im i internet stranicu gdje je rečeno da je slikanje moguće, na što su oni rekli da je to čista glupost i da takvo nešto ne praktikuju.

Dok se prolazi kroz kompleks naići ćete na mnoge skulpture i predivan park sa fonatnom, klupama i cvjećem koji se nalazi pred ulazom u Kuću cvijeća.

Mauzolej ili mjesto počivanja Josipa Broza i Jovanke Broz je napravljeno u formi staklene bašte koju su godinama čuvali vojnici. Od otvaranje Kuće cvijeća 1982. godine, pa sve do danas, objekat je posjetilo više od 17 500 000 posjetilaca. Danas je jedan od najposjećenijih mjesta u Beogradu, simbol jedne ideologije koja je obilježila naše prostore.

U prostoriji pored groba sa lijeve strane se nalazi soba sa Titovim štafetama i porukama i čestitkama koje su mu stizale svakog 25. maja. Ima ih preko 200 i različite su veličine, oblika, od različitih ljudi, organizacija i iz različitih gradova tadašnje Jugoslavije. Tu je postavljeno i Titovo odijelo. Slikanje sa štafetama je moguće. Odvojeno je njih desetak koje bijelom rukavicom možeze uzeti i slikati se.



  



Sa desne strane groba se nalazi još jedna prostorija u kojoj je moguće vidjeti izgled Titine kancelarije, kao i pročitati historiju izgradnje Kuće cveća i postotak posjećenosti od njenog otvaranja do danas. Posebno zanimljiva je i multimedijalna knjiga sjećanja koju je moguće prelistati sa svim komentarima sve od 1982. pa do danas.
Među stranicama iz 1984. godine, tata je našao komentare i posvetu Titu od igrača Veleža i njegove uprave koji su nakon utakmice posjetili Kuću cveća.








U muzeju 25. maj je moguće vidjeti sve poklone koje je Tito dobijao za vrijeme svog života, iz različitih država, od različitih predsjednika. Pored svakog je napisano vrijeme primanja, te ime osobe koja mu je poklon poslala. Na sredini ove prostorije se nalazi raspored štafeta-od prve štafete, pa sve do posljednje, kao i imena ljudi koja su štafetu predala.

 

 


U slijedećoj prostoriji je izložena fotelja na kojoj je Tito sjedio. Pored nje se moguće slikati, ali je sjedenje zabranjeno. Tu je i njegova komoda, te još neki pokloni koje je dobijao iz cijele Jugoslavije. Jedan od njih je tanjir sa motivom Starog mosta, koji  je jednom prilikom dobio kao poklon grada Mostara.

 

 

Obilaskom ove tri građevine završava se putovanje kroz Jugoslaviju i Titov život. Ova posjeta je definitvno jedna od najboljih iskustava u mom životu u kojoj sam i mnogo toga naučila.
Valja spomenuti da se Kuća cveća nalazi na Dedinju, kvartu Beograda u kojem imaju vile mnoge pozmate face estradne i sportske scene.

Dalje, ostaje još nekoliko stvari za obići.

Terezijski trg je jedan od najvažnijih beogradskih trgova koji je dobio ime po mnogobrojnim vodenim tornjevima postavljenim na njemu prije 200 godina. Između ostalog, tu je fontana izgrađena 1860. godine da bi obilježila vladavina princa Miloša Obrenovića, sa čije se lijeve i desne strane nalaze dva najznačajnija beogradska hotela- Hotel Moskva i Hotel Balkan. U Hotelu Moskvi se poslužuju poznate moskovske šnite, kao i ostali raznovrsni kolači. Veoma su ukusni i vrijedi ih probati :)

U blizini stoji i Palata Albanija, izgrađena 1937. godine, zgrada poznata kao prvi neboder u Beogradu, te najviša zgrada Balkana prije 2. svjetskog rata.

Slijedeći važan trg je Trg Republike. Poznat je kao glavno mjesto sastajališta Beograđana, kao i po statui konja na kojem jaše princ Miloš Obrenović. Na trgu se nalaze i Narodno pozorište i Narodni muzej, ali zbog rekonstrukcije njihove postavke nisu za posjetu.

Dom narodne skupštine je mjesto donošenja najznačajnih odluka za histroiju nove Srbije. Građevina izgrađena 1936. godine, bila je simbol nestabilnosti i loše ideologije tokom devedesetih godina prošlog vijeka. Dom narodne skupštine je sjedište državnog parlamenta, ali i vrijedan spomenik kulture u čijoj su izgradnji učestvovale mnoge poznate arhitekte. Ispred nje se nalazi skulptura Igrali se konji vrani skulptora Tome Rosadića.

Stari i novi dvor leže nasuprot zgradi skupštine. Ako se leđima okrenete prema skupštini, Stari dvor će se nalaziti sa vaše desne strane. Izgrađen je između 1882. i 1884. godine, a koristila ga je porodica Obrenović. U vrijeme izgradnje trebalo je da bude najveća građevina od bilo koje druge srpske građevine. Ipak, iako smatrana jednom od najljepših primjera akademizma u Srbiji, ona je mjesto jedog od najgroznijih ubistava u historiji Srbije kada su smaknuti tadašnji kralj Aleksandar i kraljica Draga u noći između 28. i 29. maja 1903. godine. Danas se u Starom dvoru nalazi kabinet gradonačelnika i sjedište gradske vlade.

Novi dvor je po naređenu kraljevske porodice Karađorđević bila njihova rezidencija. Izgrađen je znatno kasnije od starog dvora, između 1911. i 1912. godine. Nakon što je služila kao muzej, a zatim 1948. godine postala dom skupštine Srbije, danas je građevina u kojoj se nalazi kancelarija predsjednika Srbije.

Tokom Boravka u Beogradu sigurno morate naići na Trg Slaviju. To je najbrži, najprometniji i najluđi kružni tok u gradu. Zanimljiva je priča da je grupa japanskih turista nekoliko sati posmatrala kružni tok ne bi li shvatila kako funkcioniše i to bez saobraćajnih nesreća. Naselje Slavija je dobilo ljepši izgled kada je Englez Francis Mekenzi kupio veliki komad zemlje te je izdjelio i prodao drugima. Prije toga je ovo bilo mirno područje na kojem su letjele divlje patke, a Beograđani dolazili da love. Tokom proteklih decenija Slavija se razvila u veliki kružni tok u koji se ulijeva 7 bulevara i ulica. Na njemu je izgrađen i prvi McDonald's rastoran u istočnoj Evropi.

Za kraj, za sve šopingholičare, super mjesto-tržni centar Ušće. Nalazi se u blizini Brankovog mosta. U njemu ćete posjetiti puno dobrih prodavnica sa pristupačnim cijenama.

Postoji još jedno mjesto vrijedno spomena-Ada ciganlija i Most na Adi. Nažalost. nismo obišli Adu Ciganliju, a po vraćanju u Mostar smo prešli preko novosagrađenog mosta. Kako su nam rekli u hotelu, Adu Ciganliju je najbolje posjetiti navečer jer ćete tada imati potpun doživljaj i ugođaj.

I to je to za prvo beogradsko iskustvo :D Beograd kao grad me se dojmio; mnogo turista, kafića, restorana, građevina, muzeja...  Naravno, Kuću cveća ću definitivno nositi kao najveću i najljepšu uspomenu sa ovog putovanja.