KORČULA/STON

Korčula je hrvatski otok poznat po bogatoj historiji i velikom značaju zbog svog položaja. Do grada Korčule je potrebno doći trajktom iz Orebića. Ovaj put sam išla preko neumske agencije Riva tours koja organizuje izlete do Korčule svakog petka, a cijena je 35€ po osobi. Osim Korčule posjećuje se i Vinarija Matuško i mali hrvatski grad Ston.

Naša ruta se sastojala od vožnje autobusom do Orebića, zatim brodić, odnosno trajkt, koji nas je odveo do Korčule. Vožnja Orebić-Korčula traje 5-10 minuta. Za obilazak starog jezgra grada potrebno je svega desetak minuta. Na Korčuli sam ostala 3h što je sasvim dovoljno vrijeme i za obilazak grada i za shopping i za ručak. Važno je napomenuti da na Korčuli primaju samo valutu kune, u rijetkim objektima eure. U centru starog grada se nalazi mjenjačnica, zajedno sa svim ostalim važnim objektima: pošta, apoteka, kafići, prodavnice... Sve se to nalazi u krugu od pedesetak metara.

Brodić kojim smo došli je pristao na istočnu luku. Pored istočne postoji još i zapadna, ali nisu daleko jedna od druge. Pored istočne luke se nalazi veliki parking, Aqua, Konzum i Mueller. S desne strane se nalazi divno šetalište koje spaja zapadnu i istočnu obalu a na kojem su smješteni kafići i restorani sa divnim pogledom na more, jedrilice i surfere.

 Restoran koji preporučujem je pizzeria "Pape". Nude najbolju pizzu margaritu na svijetu.
Osim pizze, na kraju šetališta ispred jednog od kafića ćete naići i na najbolju poruku na svijetu:

Na Korčuli je nemoguće zalutati jer svaka ulica vodi na središnji trg i Crkvu svetog Marka koji se nalaze odmah pored šetlišta i parkinga.

Korčula se ističe po zanimljivom urbanističkom planu. Tlocrt podsjeća na oblik riblje kosti.
 Glavna ulica dijeli stari grad na 2 dijela: zapadni i istočni. Razlika između zapadnog i istočnog dijela je ta što su ulice na zapadnoj strani ravne da bi mogao proći vjetar i rashladiti građane za vrijeme vrućina. Istočne ulice su krivudave da hladna bura sa sjevera ne bi mogla proći.
Ukoliko napravimo komparaciju Korčule i Dubrovnika zaključit ćemo da je Dubrovnik napravljen "niže"i okružen zidinama, međutim tokom ljetnih vrućina na Stradunu nema ni malo hlada. S druge strane, Korčula je napravljena "više" tj. glavni trg u starom gradu je najviše mjesto sa građevinama koje uvijek prave hlad. Još jedna stvar na koju je uticala klima su zatvoreni mostovi koji spajaju dvije susjedne kuće praveći još jednu dodatnu prostoriju. Takvi mostovi neodoljivo podsjećaju na venecijansku arhitekturu. Iako izgleda čudno što se ovi mostovi nalaze na Korčuli koja niti tone, niti je napravljena na kanalima, ipak za to ima dobro objašnjenje. Pored toga što su bili stvar prestiža (mostove su mogli napraviti samo porodice u čijem vlasništvu su bile dvije kuće jedna preko puta druge), oni su služili vlasnicima da na njima uživaju u Suncu kojeg u gradu,zbog njegove arhitekture, nije bilo puno. Danas ovakvih mostova ima dvadesetak i mogu se vidjeti širom starog grada.


Osim mostova, mnogo toga podjeća na Veneciju i ostavština je venecijanske kulture. To je posljedica duge vladavine Venecije koja je trajala nekoliko stoljeća. Korčula ima dobar geografski položaj, odličan za trgovinu zbog čega je Veneciji bila jako važna.  Najprepoznatljivija ostavština jesu krilati lavovi. Na nekim skulpturama prednje noge lava su na kopnu a zadnje na moru što predstavlja potpunu dominaciju Venecije i na kopnu i na moru. Također, često je uz lava prikazana otvorena knjiga koja je simbol vladavine mira, dok je na ostalim mediteranskim mjestima uglavnom knjiga zatvorena zbog čestih sukoba. Primjer ovakve skulpture se može vidjeti u Gradskoj vijećnici koja se nalazi preko puta Crvke sv. Marka. U vijećnici se može vidjeti ostavštine tadašnje skupštine: kameni stol za kojim je sjedio knez, te mjesta gdje su sjedili ostali predstavnici društva. Na spratu iznad je gradonačelnikov i matičarski ured.

Na ulazu u Stari grad ispred vrata, na mjestu gdje su danas stepenice, se nalazio pokretan drveni most ispod kojeg je bio morski kanal. Tradicionalni naziv za stepenice su skalinada. Upravo te stepenice, koje su klizave, su inspirisale poznatog hrvatskog muzičara Olivera Dragojevića da komponuje pjesmu Skalinada. Naime, sjedeći u obližnjem kafiću zapazio je ženu koja se skliznula na stepenicama. Tada je napisao slijedeće stihove:

Skalinada, skalinada
Tu se penje, tu se pada, to je sudba, to je nada
Skalinada
Skalinada, skalinada
Svaki korak, jedna skala, svaka skala, jedna nada
Skalinada
Skalinada, skalinada
Skalinada, skalinada

Kada se popne uz stepenice, dolazi se do vrata na kojima stoji krilati lav, simbol Venecije, i ime prvog hrvatskog kralja Tomislava.


Zatim je tu crkva sv. Marka. Izgrađena je između 13. i 16. stoljeća. Portal je djelo majstora Bonina iz Milana kojem je ovo bilo među prvim djelima zbog čega i prikazi Adama i Eve nisu dobro napravljeni, pa im se slobodno možete nasmijati :)))

Sjeverno od crkve sv. Marka se nalazi rodna kuća Marka Pola. Iako postoje polemike oko toga da li se Marko Polo rodio na Korčuli ili u Italiji, Korčulani navode 2 razloga zašto baš misle da se ovaj svjetski putnik, trgovac i putopisac rodio na njihovom otoku: u spisima Korčule se spominje porodica Polo već od 12. stoljeća (Marko Polo je živio u 13), dok se u Italiji spominju tek u 15. stoljeću. I dan-danas žive ljudi sa imenom Marko de Polo. Drugi razlog je taj što se Marko Polo nakon svog dugogodišnjeg putovanja vratio baš na Korčulu.
Njegova rodna kuća nije bila za posjetu jer se očekuju donacije za njenu rekonstrukciju. S tim da je Polo bila bogata porodica imali su gore spomenuti most koji je spajao dvije kuće. Preko tog mosta Marko nikada nije prešao jer je napravljen nakon njegove smrti. On je prolazio kroz visoka vrata ispod mosta koja se mogu posjetiti. Iz toga zaključujemo da je bio visok, baš kao i svi tadašnji Korčulani koji su i danas poznati kao visoki i jaki ljudi.

Marko Polo je zarobljen 1298. godine u pomorskoj bici između Genove i Venecije, koja se odigrala ispred Korčule. Tada je odveden u Genovu i bačen u tamnicu gdje je upoznao cimera Rustichellija kojem je ispričao svoje dogodovštine sa putovanja Azijom. On je zapisivao sve te događaje i sastavio knjigu II Milione, treću najprevođeniju i najčitaniju knjigu nakon Kur'ana i Biblije. Ta knjiga je nadahnula i Kristofera Kolumba koji ju je imao uz sebe tokom svojih putovanja.

Za sve ljubitelje piva, na Korčuli možete popiti pivo Tomislav. Za ljubitelje vina i rakije, tu su i poznato korčulansko vino i rakija.

Na povratku je planiran obilazak vinarije Matuško i degustacija kvalitetnih vina koji se mogu kupiti po pristupačnim cijenama. Vinarija je smještena nedaleko od Korčule na putu prema Neumu.

Poslije vinarije na redu je bio Ston. U Ston idem redovno ljeti, to je slatki gradić sa odličnim restoranima. Restoran  u koji svaki put idem na večeru je Sorgo. Ukoliko idete iz pravca parkinga, nalazi se u drugoj ulici sa desne strane. Poslužuju najbolje girice sa pomfirtom i tatar sosom, a moguće je naručiti i specijalitet-kolač Dubrovačku rožatu.
Noću je posebno lijep, pa ako budete nekad u blizini Stona, obavezno svratite na večeru.